Broj: 01-213-43/14/R-47-123
Datum: 12.05.2017. godine
Na osnovu odredbi člana 54. stav 1. Zakona o električnoj energiji (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 8/08, 34/09, 92/09 i 1/11), člana 190. stav 1. i 2. u vezi sa članom 243. Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 13/02, 87/07 i 50/10), člana 10. stav 1. tačka 5. Statuta Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske - Prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske", broj 6/10), člana 33. stav 1. tačka g) i člana 43. stav 1. Poslovnika o radu Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske", broj 59/10) i člana 21. stav 1. Pravilnika o izdavanju dozvola (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 39/10 i 65/13), odlučujući u ponovljenom postupku o zahtjevu privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić, za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani "Ilomska" na rijeci Ilomskoj, Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, na 47. redovnoj sjednici, održanoj 12.05. 2017. godine, u Trebinju, donijela je
R J E Š E Nj E
1. ODBIJA SE Zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani "Ilomska" na rijeci Ilomskoj, instalisane snage 4,8 MW, broj 86/14 od 14.04.2014. godine, privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić, kao neosnovan.
2. PONIŠTAVA SE Rješenje broj 01-213-23/14/R-105-65 od 31.03.2015. godine, kojim je izdata dozvola za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani "Ilomska" na rijeci Ilomskoj, privrednom društvu "ELING MHE" D.O.O. Teslić.
3. Ovo rješenje je konačno i objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srpske" i na internet stranici Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske.
O b r a z l o ž e nj e
Postupajući po Zahtjevu za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani "Ilomska" na rijeci Ilomskoj, instalisane snage 4,8 MW, broj 86/14 od 14.04.2014. godine, privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić (u daljem tekstu: korisnik dozvole), Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske (u daljem tekstu: Regulatorna komisija), je, na 105. redovnoj sjednici, održanoj 31.03.2015. godine, u Trebinju, donijela Rješenje o izdavanju dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani "Ilomska" broj 01-213-23/14/R-105-65 od 31.03.2015. godine. Ovo rješenje je konačno i pravosnažno.
U februaru 2017. godine, Regulatorna komisija je došla do informacije da je presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 016452 15 U od 02.03.2016. godine poništeno rješenje o izdavanju ekološke dozvole za Malu hidroelektranu ''Ilomska''. U cilju provjere ove informacije Regulatorna komisija je, aktom broj 01-646-4/16 od 24.02.2017. godine, od Okružnog suda u Banjoj Luci zatražila dostavu navedene presude. Okružni sud u Banjoj Luci je, aktom broj 11 0 U 016452 15 U od 27.02.2017. godine, a koji je u Regulatornoj komisiji zaprimljen 03.03.2017. godine, potvrdio da je ovaj sud, dana 02.03.2016. godine, donio presudu u predmetu broj 11 0 U 016452 15 U, kojom je poništeno Rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Banja Luka broj 15.04-96-18/15 od 19.03.2015. godine kojim se investitoru ''Eling M.H.E.'' male hidroelektrane d.o.o. Teslić izdaje ekološka dozvola za Malu hidroelektranu ''Ilomska'', a koja je postala pravosnažna danom donošenja, te da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom Republike Srpske po vanrednom pravnom sredstvu. Nakon ovoga, Regulatorna komisije je zatražila od Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Banja Luka, kao tužene strane u upravnom sporu i privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić, kao zainteresovanog lica u sporu pred Okružnim sudom u Banjoj Luci, dostavljanje navedene presude. Dana 14.03.2017. godine privredno društvo "ELING MHE" D.O.O. Teslić je dostavilo Regulatornoj komisiji dopis broj 049-017 od 09.03.2017. godine kojim je, u pisanoj formi, obavijestilo Regulatornu komisiju kako slijedi:
''Nakon zaprimanja navedene presude mi smo kontaktirali Ministarstvo za prostorno uređenje i oni su nas obavijestili da su uputili zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke što smo i mi učinili putem našeg zastupnika, te da se sačeka konačna odluka Vrhovnog suda Republike Srpske. Pošto mi još čekamo odluku Vrhovnog suda RS kao i tuženo Ministarstvo za prostorno uređenje, odmah nakon konačne odluke ćemo postupiti po rješenju Vrhovnog suda u Banja Luci i o tome ćemo Vas blagovremeno obavijestiti.''
Uz navedeni akt, podnosilac zahtjeva je dostavio i fotokopiju presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 016452 15 U od 02.03.2016. godine, ovjerenu od strane notara dana 09.03.2017. godine.
Na osnovu navedenog, utvrđeno je da je Okružni sud u Banjoj Luci donio presudu, broj 11 0 U 016452 15 U od 02.03.2016. godine, kojom je poništeno Rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Banja Luka broj 15.04-96-18/15 od 19.03.2015. godine, kojim je investitoru ''Eling M.H.E.'' male hidroelektrane d.o.o. Teslić izdata ekološka dozvola za Malu hidroelektranu ''Ilomska''. Ova presuda je postala pravosnažna danom donošenja na osnovu odredbe člana 34. Zakona o upravnim sporovima (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 109/05 i 63/11). Poništenjem ekološke dozvole, poništene su i sve pravne posljedice koje je proizveo ovaj upravni akt, u smislu odredbe člana 254. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku i člana 50. Zakona o upravnim sporovima. To praktično znači da ekološka dozvola za ovaj objekat pravno nije ni postojala, pa se, usljed toga, nije moglo ni donijeti Rješenje o izdavanju dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani "Ilomska" broj 01-213-23/14/R-105-65 od 31.03.2015. godine. Pravno nepostojanje ekološke dozvole u ovoj upravnoj stvari, predstavlja činjenicu i novi dokaz o kojem se naknadno saznalo, a da je ovaj dokaz bio izveden u ranijem postupku, nesumnjivo bi doveo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Zbog toga, nepostojanje ekološke dozvole predstavlja novu činjenicu, koja je bila razlog za ponavljanje postupka po Zahtjevu za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani "Ilomska" na rijeci Ilomskoj, instalisane snage 4,8 MW, broj 86/14 od 14.04.2014. godine, privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić propisan odredbom člana 234. tačka 1. Zakona o opštem upravnom postupku.
Imajući u vidu naprijed navedeno, na osnovu odredbe člana 235. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku, Regulatorna komisija je, na 41. redovnoj sjednici, održanoj 10.04.2017. godine, u Trebinju, po službenoj dužnosti, donijela zaključak da se ponovi postupak po Zahtjevu za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani "Ilomska" na rijeci Ilomskoj, instalisane snage 4,8 MW, broj 86/14 od 14.04.2014. godine, privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić, te da će se ovaj postupak ponoviti u dijelu koji se odnosi na donošenje odluke o ovom zahtjevu. U ponovljenom postupku, na istoj redovnoj sjednici, Regulatorna komisija je utvrdila i nacrt rješenja kojim se Zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani "Ilomska" na rijeci Ilomskoj, instalisane snage 4,8 MW, broj 86/14 od 14.04.2014. godine, privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić odbija kao neosnovan, te se poništava Rješenje broj 01-213-23/14/R-105-65 od 31.03.2015. godine, kojim je izdata dozvola za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani "Ilomska" na rijeci Ilomskoj. Zaključak i nacrt rješenja su dostavljeni privrednom društvu "ELING MHE" D.O.O. Teslić na komentarisanje. Istovremeno, Regulatorna komisija je objavila obavještenje za javnost na internet stranici Regulatorne komisije i u dnevnim novinama "Glas Srpske", kojim je zainteresovana javnost obaviještena o donošenju navedenog zaključka i nacrta rješenja, te je ostavljen rok za dostavljanje komentara i podnošenje zahtjeva za sticanje statusa umješača u ovom postupku. U ostavljenom roku, podnosilac zahtjeva je dostavio komentare na nacrt rješenja, u kojima je, između ostalog, navedeno da je nadležni organ u martu 2017. godine, postupajući po navedenoj presudi nadležnog suda, donio novo rješenje o izdavanju ekološke dozvole, da ne postoje razlozi za ponavljanje postupka iz odredbe člana 234. tačka 1. Zakona o opštem upravnom postupku, smatrajući da pravno nepostojanje ekološke dozvole od 19. marta 2015. godine nisu činjenična, već pravna pitanja, te da je razlog za ponavljanje postupka naknadno bitno drugačije rješavanje prethodnog pitanja na kome je zasnovano rješenje u upravnom postupku iz člana 234. tačka 5. Zakona o opštem upravnom postupku, koji je kasnije otpao, budući da nadležni organ, novim rješenjem o ekološkoj dozvoli, nije bitno drugačije riješio prethodno pitanje. Podnosilac smatra da obrazlaganje obaveznosti presude u upravnom sporu u nacrtu rješenja, sadrži pogrešno shvatanje načela obaveznosti presuda u upravnim sporovima, te da presuda u upravnom sporu ne može biti razlog za poništenje upravnog akta. Takođe, podnosilac u komentarima ukazuje da nije dužan da podsjeća nadležni organ na donošenje rješenja, nakon poništenja rješenja u upravnom sporu i nakon prekoračenja roka od 30 dana za donošenje rješenja.
Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 016452 15 U od 02.03.2016. godine je pravosnažna i izvršna u smislu odredbe člana 34. Zakona o upravnim sporovima i ova presuda je, kao takva, pravno obavezujuća u smislu odredbe člana 3. Zakona o upravnim sporovima. Obavezujuća snaga i pravne posljedice presude u upravnom sporu se odnose, kako na stranke, tužioca i tuženog, te zainteresovana lica, tako i na sve javne organe i institucije, a posebno one koji su, u okviru zakonom propisane nadležnosti, donosili pojedinačne upravne akte, na osnovu dokazne podloge, koju je činio i poništeni upravni akt. Obaveznost presude u upravnom sporu, u smislu odredbe člana 3. Zakona o upravnim sporovima, je jednaka obaveznosti presude u krivičnim i imovinskim stvarima, te se navedena presuda u ovoj upravnoj stvari mora dosljedno poštovati. U ovom slučaju, poništeni upravni akt u upravnom sporu, pravno ne postoji, te su svi drugi organi, pa i Regulatorna komisija, dužni da se ravnaju prema pravosnažnoj sudskoj presudi i dužni su da prema njoj i njenim posljedicama, usaglase svoje akte i odluke. U suprotnom bi se radilo o nezakonitom postupanju. Zbog toga se nisu mogli prihvatiti komentari podnosioca da je u ovoj pravnoj stvari pogrešno shvaćeno načelo obaveznosti presude u upravnim sporovima. Podnosilac je u komentarima iznio stanovište da presuda u upravnom sporu ne obavezuje druge oragane, već samo stranke u tom sporu u smislu odredbi člana 50. – 52. Zakona o upravnim sporovima, te da drugačije stanovište nema uporište u zakonu. Međutim, ovo stanovište nije utemeljeno na zakonu i upravo potvrđuje širi značaj i obavezujući karakter pravosnažne presude u upravnom sporu. U suprotnom bi bilo nepotrebno utvrditi obavezujući karakter presude u upravnom sporu odredbom člana 3. Zakona o upravnim sporovima, budući da bi se njena obavezujuća snaga iscrpila samo prema strankama u upravnom sporu, propisivanjem konkretnih procesnih situacija odredbama člana 50. – 52. Zakona o upravnim sporovima.
Odredbom člana 52. i 56, kao i drugim odredbama Zakona o električnoj energiji ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 8/08, 34/09, 92/09 i 1/11), te odredbama člana 23, 24, 29, 32. i 33. Pravilnika o izdavanju dozvola, propisani su kriterijumi koji treba da se ispune, kao i dokumenti koji treba da se prilože uz zahtjev da bi se izdala dozvola za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije. Na osnovu odredbi člana 52. alineja 4. i člana 56. stav 2. alineja 2. Zakona o električnoj energiji i člana 24. tačka z, člana 29. tačka v. i 33. tačka i. Pravilnika o izdavanju dozvola, jedan od ključnih dokumenata za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije je ekološka dozvola. Pravne posljedice navedene presude su takve da ovo proizvodno postrojenje u vrijeme odlučivanja o Zahtjevu za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani "Ilomska" na rijeci Ilomskoj instalisane snage 4,8 MW, broj 86/14 od 14.04.2014. godine, nije imalo ekološku dozvolu kao ključni dokaz o ispunjavanju kriterijuma za izdavanje dozvole. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe o zaštiti životne sredine, kao bitnog uslova za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije, Regulatorna komisija zasigurno ne bi ni izdala ovu dozvolu da je ova činjenica bila poznata Regulatornoj komisiji, u vrijeme odlučivanja o zahtjevu podnosioca za izdavanje dozvole. Zbog toga se nisu ni mogli prihvati komentari podnosioca koji su usmjereni na osporavanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka, budući da su ispunjeni uslovi za ponavljanje ovoga postupka u smislu odredbe člana 234. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku. Činjenica da ovo proizvodno postrojenje od početka rada nema ekološku dozvolu je naknadno utvrđena i naknadno je postala poznata Regulatornoj komisiji, a imajući u vidu da se postupak ponavlja u dijelu koji se odnosi na odlučivanje o zahtjevu, odlučeno je da se Zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani "Ilomska" na rijeci Ilomskoj instalisane snage 4,8 MW, broj 86/14 od 14.04.2014. godine, odbije kao neosnovan, kako je odlučeno u tački 1. dispozitiva ovoga rješenja.
Iako je u toku postupak po Zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske presude pred Vrhovnim sudom Republike Srpske protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 016452 15 U od 02.03.2016. godine, kojom je poništeno rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Banja Luka broj 15.04-96-18/15 od 19.03.2015. godine o izdavanju ekološke dozvole za Malu hidroelektranu ''Ilomska'' presuda Okružnog suda je pravosnažna i pravno obavezujuća u smislu odredbe člana 3. Zakona o upravnim sporovima. Obavezujuća snaga i pravne posljedice pravosnažne presude u upravnom sporu se odnose, kako na stranke, tužioca i tuženog, te zainteresovana lica, tako i na javne institucije, kao što su sudovi, tužilaštva, pravobranilaštva, organi uprave i drugi organi i oraganizacije, kojima je zakonskim propisom povjereno vršenje javnih ovlaštenja. Zbog toga se, u ovom slučaju, obaveznost i pravne posljedice presude odnose i na Regulatornu komisiju, budući da je na osnovu poništene ekološke dozvole doneseno rješenje o izdavanju dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije broj 01-213-23/14/R-105-65 od 31. marta 2015. godine.
Dakle, u ovom slučaju u ponovljenom postupku je utvrđeno da je poništena ekološka dozvola, koja je bila upotrebljena kao dokaz o ispunjavanju zakonom utvrđenih kriterijuma za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije. Zbog toga je bilo neophodno, u ponovljenom postupku, poništiti i rješenje o izdavanju dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije, na osnovu odredbe člana 243. Zakona o opštem upravnom postupku, kao i na osnovu zakonske odredbe o obaveznosti primjene sudske presude u smislu odredbi člana 3. i člana 34. Zakona o upravnim sporovima. Zbog toga se nisu ni mogli prihvatiti komentari podnosioca da se u ovom slučaju radi o pravnom stanju, a ne činjenici, budući da je činjenica da nije postojala ekološka dozvole, kao ključni dokument za izadavnje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije, na osnovu navedenih zakonskih odredbi. Pravne posljedice poništavanja rješenja i oglašavanja rješenja ništavnim su jasno propisane odredbom člana 254. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku, kojom je utvrđeno da se poništavanjem rješenja poništavaju i sve pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo.
Pored navedenog, nesumnjivo je utvrđeno da nadležni organ, nakon poništenja Rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Banja Luka broj 15.04-96-18/15 od 19.03.2015. godine kojim je izdata ekološka dozvola za Malu hidroelektranu ''Ilomska'', nije u zakonskom roku od 30 dana, od dana dostavljanja presude, donio novo rješenje u smislu odredbe člana 50. Zakona o upravnim sporovima. Pored toga, ni podnosilac zahtjeva nije u dodatnom roku od 15 dana zatražio donošenje ekološke dozvole od nadležnog organa, niti je to zahtijevao od suda u smislu odredbe člana 52. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, iako mu je bilo poznato da ovo proizvodno postrojenje nije imalo ekološku dozvolu. Imajući u vidu navedene odredbe, nisu se mogli prihvatiti komentari, da podnosilac zahtjeva nije dužan podsjećati nadležni organ niti sud da donese odgovarajuće rješenje, budući da je to njegova mogućnost, koju on nije koristio, iako je znao da proizvodno postrojenje nema ekološku dozvolu. Ovdje nije ključno samo disponiranje sa korišćenjem ove procesne mogućnosti, već je ovde u suštini povrijeđena zakonska obaveza pribavljanja i posjedovanja ekološke dozvole. Pored toga, podnosilac je pokazao namjeru da obavlja djelatnost proizvodnje električne energije bez ekološke dozvole, dostavljajući u postupku pred Regulatornom komisijom poništenu ekološku dozvolu, a u cilju korišćenja sredstava iz sistema podsticaja, koja mu u konkretnom slučaju ne pripadaju, jer nisu ispoštovane obaveze u pogledu zaštite životne sredine u skladu sa propisima, kao osnovni uslov utvrđen u zakonskim i podzakonskim propisima za odobrenje prava na podsticaj. Nisu se mogli prihvatiti ni navodi u komentarima u vezi sa prethodnim pitanjem kao razlogom za ponavljanje postupka, niti stanovište da je poništavanje upravnog akta u uravnom sporu, koji je bio dokazna podloga za donošenje rješenja Regulatorne komsije, pravno pitanje koje nema nikakvog uticaja na akte Regulatorne komisije.
Prilikom odlučivanja u ponovljenom postupku posebno se vodilo računa o činjenici da je poništena ekološka dozvola, odnosno da ovo proizvodno postrojenje od početka nije imalo ekološku dozvolu, koja je trebala činiti dokaznu podlogu za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije, te se vodilo računa o obaveznosti poštovanja presude nadležnog suda, kao i o zaštiti javnog interesa.
S obzirom na naprijed navedene činjenice, kao i obavezujuću snagu i pravne posljedice presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 016452 15 U od 02.03.2016. godine u smislu odredbe člana 3. i 34. Zakona o upravnim sporovima, u ovom slučaju je trebalo poništiti rješenje o izdavanju dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u Maloj hidroelektrani ''Ilomska'' na rijeci Ilomskoj, broj 01-213-23/14/R-105-65 od 31.03.2015. godine, jer ovo proizvodno postrojenje od početka nema ekološku dozvolu, a na osnovu odredbe člana 243. Zakona o opštem upravnom postupku, te je odlučeno kao u tački 2. dispozitiva ovoga rješenja.
Komentari podnoioca da je nadležni organ u martu 2017. godine donio novu ekološku dozlovu, nemaju nikakav pravni uticaj na donošenje ovoga rješenja, budući da se ovo rješenje zasniva na činjenici da proizvodno postrojenje od početka nema ekološku dozvolu, a naknadno donesena ekološka dozvla ima pravno dejstvo ubuduće od dana od kada je novo rješenje proizvelo pravne posljedice. Rješenje o novoj ekološkoj dozvoli je proizvelo pravno dejstvo od momenta dostavljanja stranci, tako da ovo rješenje ima pravnu relevantnost za izdavanje nove dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije u novom postupku, koji je u toku pred Regulatornom komisijom, a na osnovu novog zahtjeva podnosioca.
Tačka 3. dispozitiva ovog rješenja zasniva se na odredbi člana 25. stav 1. Zakona o energetici ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 49/09), s obzirom na konačnost, te na odredbi člana 20. stav 3. istog zakona i odredbi člana 20. stav 2. alineja 5. Statuta Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske - Prečišćeni tekst (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 6/10), s obzirom na objavljivanje.
Pravna pouka zasniva se na odredbi člana 25. Zakona o energetici i odredbama člana 5. i 15. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 109/05 i 63/11).
Pravna pouka: Ovo rješenje je konačno. Protiv ovoga rješenja može se pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.
Predsjednik
Vladislav Vladičić
