Postavljeno u
Broj: 01-580-11/15/R-07-88
Datum: 22.03.2016.
Na osnovu člana 28. stav 1. alineja 4. Zakona o električnoj energiji ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 8/08, 34/09, 92/09 i 01/11), člana 10. stav 1. alineja 9. Statuta Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 6/10), člana 33. Poslovnika o radu Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 59/10) i člana 74. Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju sporova i žalbi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 70/10), u skraćenom postupku rješavanja spora po zahtjevu Mrkajić Dragana iz Zvornika, protiv Mješovitog Holdinga "ERS" - MP a.d. Trebinje, ZEDP "Elektro-Bijeljina" a.d. Bijeljina, RJ "Elektrodistribucija" Zvornik, u vezi sa tarifama po kojima se energija isporučuje, odnosno u vezi sa osporavanjem obračuna neovlašteno utrošene električne energije, Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, na 7. redovnoj sjednici održanoj 22.03.2016. godine, u Trebinju, donijela je
Datum: 22.03.2016.
Na osnovu člana 28. stav 1. alineja 4. Zakona o električnoj energiji ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 8/08, 34/09, 92/09 i 01/11), člana 10. stav 1. alineja 9. Statuta Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 6/10), člana 33. Poslovnika o radu Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 59/10) i člana 74. Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju sporova i žalbi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 70/10), u skraćenom postupku rješavanja spora po zahtjevu Mrkajić Dragana iz Zvornika, protiv Mješovitog Holdinga "ERS" - MP a.d. Trebinje, ZEDP "Elektro-Bijeljina" a.d. Bijeljina, RJ "Elektrodistribucija" Zvornik, u vezi sa tarifama po kojima se energija isporučuje, odnosno u vezi sa osporavanjem obračuna neovlašteno utrošene električne energije, Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, na 7. redovnoj sjednici održanoj 22.03.2016. godine, u Trebinju, donijela je
R J E Š E NЈ E
1. ODBIJA SE zahtjev Mrkajić Dragana iz Zvornika od 01.12.2015. i 22.12.2015. godine, kojim osporava obračun neovlašteno utrošene električne energije broj 4119/15 od 25.09.2015. godine u iznosu od 1.101,61 KM, na objektu u ulici Braće Obradović 1 u Zvorniku, kao neosnovan.
2. Svaka stranka snosi svoje troškove koje je imala u ovom postupku.
2. Svaka stranka snosi svoje troškove koje je imala u ovom postupku.
O b r a z l o ž e nj e
Dana 04.12.2015. godine Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske (u daljem tekstu: Regulatorna komisija) je primila zahtjev za rješavanje spora, Mrkajić Dragana iz Zvornika (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) od 01.12.2015. godine, protiv Mješovitog Holdinga "ERS" - MP a.d. Trebinje, ZEDP "Elektro-Bijeljina" a.d. Bijeljina, RJ "Elektrodistribucija" Zvornik (u daljem tekstu: protivna strana), u vezi sa tarifama po kojima se isporučuje električna energija, odnosno u vezi sa osporavanjem obračuna neovlašteno utrošene električne energije broj 4119/15 od 25.09.2015. godine u iznosu od 1.101,61 KM, na objektu koji koristi podnosilac zahtjeva, odnosno garaži u ulici Braće Obradović 1 u Zvorniku. Na zahtjev Regulatorne komisije ovaj zahtjev je dopunjen dana 24.12.2015. godine. U zahtjevu je navedeno da je podnosiocu zahtjeva dostavljen račun od 30.09.2015. godine u kojem je zaračunata neovlaštena potrošnja električne energije u skladu sa odredbama člana 90, 91. i 92. Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom – u daljem tekstu: Opšti uslovi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 90/12), a koja se odnosila na potrošnju električne energije u garaži u ulici Braće Obradović 1 u Zvorniku, koju koristi podnosilac zahtjeva. Vlasnik ove garaže je Tešić Mirjana, kćerka podnosioca zahtjeva. U zahtjevu je opisan način izvedbe neovlaštene potrošnje prema sačinjenom zapisniku. Podnosilac navodi da se mjerno-razvodni ormar nalazi u zgradi Zavoda za zapošljavanje Zvornik, da je otvoren i nezaštićen, tako da je neovlašteno priključenje mogao izvesti "bilo ko", a stanje neovlaštene potrošnje su mogli utvrditi radnici protivne strane prilikom očitanja, te smatra da je neosnovano zadužen za iznos od 1.101.61 KM. Podnosilac zahtjeva se pozvao na odredbe Opštih uslova kojima je propisano da je krajnji kupac dužan da zaštiti mjerne uređaje od neovlaštenog pristupa trećih lica, ako se mjerni uređaj nalazi na posjedu krajnjeg kupca, te da nije odgovoran za stanje na mjernom mjestu, koje se nalazi na javnoj površini, odnosno u zgradi Zavoda za zapošljavanje Zvornik. Dana 01.06.2009. godine kćerka podnosioca zahtjeva Tešić Mirjana je dobila saglasnost od protivne strane da navedenu garažu pretvori u poslovni prostor. On smatra da su tada, kao i prilikom očitanja, radnici protivne strane mogli otkriti neovlašteno priključenje na mrežu. Protivna strana je propustila da održava, vrši zamjenu i verifikaciju mjernih uređaja u propisanom roku od 10 godina. Smatrajući da je sačinjeni obračun neovlaštene potrošnje neosnovan, podnosilac ovaj obračun osporava i traži da se stornira. Uz zahtjev je priložena raspoloživa dokumentacija.
Nakon razmatranja podnesenog zahtjeva, od protivne strane je aktom broj 01-580-4/15 od 30.12.2015. godine, zatraženo izjašnjenje o zahtjevu i dostavljanje raspoložive dokumentacije.
U izjašnjenju, koje je zaprimljeno u Regulatornoj komisiji dana 18.01.2016. godine, protivna strana je navela da je podnosilac zahtjeva registrovan kao krajnji kupac električne energije na mjernom mjestu u naselju Samoizbor u Zvorniku, u kategoriji potrošnje "domaćinstvo", a da se u ovom slučaju radi o neovlaštenoj potrošnji na objektu - garaža u vlasništvu kćerke podnosioca zahtjeva Tešić Mirjane u ulici Braće Obradović 1 u Zvorniku, a koju koristi podnosilac zahtjeva. Protivna strana je vlasniku garaže izdala Saglasnost na lokaciju broj 105/09 od 01.06.2009. godine, kojom je konstatovana promjena namjene ovog objekta u poslovni prostor, koji pripada sportsko-poslovnom objektu "Arena 2" u Zvorniku. Protivna strana nije imala obavezu da prije izdavanja ove saglasnosti vrši uvid u unutrašnji dio objekta, niti je distributer odgovoran za tehničnu ispravnost unutrašnjih instalacija, niti je preduzimao druge radnje na priključenju ovog objekta na elektrodistributivnu mrežu. Postupajući po nalogu za rad broj 0514 od 23.09.2015. godine, dana 23.09.2015. godine, izvršen je pregled glavnog mjerno-razvodnog ormara koji pripada pripada sportsko-poslovnom objektu "Arena 2" i tom prilikom je utvrđeno da je na zidu garaže koju koristi podnosilac zahtjeva instalisan kabal PP-U 3x2,5 mm² na čijem kraju je priključena "šuko utičnica". Drugi kraj ovoga kabla je bio direktno spojen na sabirnice u glavnom mjerno-razvodnom oramaru bez instalacionih osigurača. O ovome je sačinjen zapisnik koji su potpisali radnici protivne strane i službena lica koja su vršila uviđaj. Kontrolnom pregledu je prisustvovao i podnosilac zahtjeva, koji je odbio da potpiše sačinjene zapisnike. Protivna strana smatra da se u ovom slučaju radi o neovlaštenoj potrošnje električne energije u smislu odredbi člana 44. i 89. stav 1. tačka a. Opštih uslova, jer se radi o priključenju na mrežu koje nije izvršio distributer i kada nije izdata elektroenergetska saglasnost i nije zaključen ugovor o priključenju i snabdijevanju. Kod ovakog činjeničnog stanja protivna strana je sačinila obračun neovlaštene potrošnje pozivajući se na odredbe Opštih uslova. Protivna strana se izjasnila da se nisu mogli prihvatiti navodi podnosioca u prigovoru na obračun neovlaštene potrošnje, da on nije znao za postojanje navedenog kabla, niti da je neovlašteno priključen na elektrodistributivnu mrežu, te da je radove na adaptaciji garaže vršio prethodni vlasnik, pa je podneseni prigovor odbijen kao neosnovan. Nije se mogao prihvatiti ni navod podnosioca o stanju mjerno-razvodnog ormara, jer se u konkretnom slučaju radilo o neovlaštenom priključenju objekta na elektrodistributivnu mrežu bez odobrenja distributera i bez zaključenih ugovora. Protivna strana smatra da je podnosilac zahtjeva, kao korisnik garaže obavezan platiti sačinjeni obračun neovlaštene potrošnje na osnovu odredbi člana 48. stav 2. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 6/12), te je predložila da se podneseni zahtjev odbije kao neosnovan. Protivna strana je u prilogu izjašnjenja dostavila raspoloživu dokumentaciju.
Regulatorna komisija je ocijenila da su stranke pribavile dovoljno dokaza na osnovu kojih se može pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i donijeti pravedna odluka i bez posebnog saslušanja stranaka na formalnoj raspravi i dodatnog prikupljanja i izvođenja dokaza, te je na 4. redovnoj sjednici održanoj 18.02.2016. godine, donijela zaključak da se u ovom sporu donese odluka u skraćenom postupku. Na istoj redovnoj sjednici, Regulatorna komisija je utvrdila i nacrt rješenja u ovom postupku. Na internet stranici i oglasnoj tabli Regulatorne komisije objavljeno je obavještenje za javnost o rješavanju spora u skraćenom postupku. Zaključak i nacrt rješenja su dostavljeni strankama, te je strankama ostavljen rok od 8 dana za dostavljanje komentara na ove akte.
Podnosilac zahtjeva i Mirjana Tešić, kao zainteresovano lice su podnijeli komentare na zaključak o provođenju skraćenog postupka u kojima se prigovara da se u ovom slučaju nisu ispunili uslovi za provođenje skraćenog postupka i da je trebalo održati formalnu raspravu. Takođe su podneseni komentari i na nacrt rješenja, u kojima se uglavnom navodi da podnosioci komentara, niti druga lica po njihovom nalogu, nisu preduzimali neovlaštenje radnje na mjernom mjestu i priključku, te da zato nisu u obavezi da plate obračunati iznos neovlaštene potrošnje. Oni prigovaraju i na period neovlaštene potrošnje koji je korišten za obračun, te smatraju da postojanje neovlašteno priključenog kabla i utičnice na njemu ne znači da je korištena električna energija pod takvim uslovima. Podneseni komentari nisu blagovremeni, ali su razmotreni i data su obrazloženja o navodima iz komentara, s obzirom da su komentari dostavljeni prije redovne sjednice na kojoj je konačno odlučeno o zahtjevu.
Što se tiče komentara na zaključak kojima se prigovara na provođenje skraćenog postupka i predlaže održavanje formalne rasprave, oni su u cjelosti neosnovani i nisu se mogli prihvatiti, jer su u postupku prikupljeni dokazi na osnovu kojih su se mogle nesumnjivo utvrditi relevantne činjenice za odlučivanje. Dakle, konstatacija u zaključku o potpunosti činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari se cijenila prema prikupljenim dokazima na osnovu kojih su se mogle nesumnjivo utvrditi pravno relevantne činjenice, a ne bilo koje druge činjenice, što će biti u nastavku detaljno obrazloženo, posebno imajući u vidu stanovišta iznesena u komentarima na nacrt rješenja. Pobijano rješenje je doneseno po pravilima skraćenog postupka, u skladu sa odredbom člana 71. tačka a) Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju sporova i žalbi (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 70/10), pri čemu je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, uz puno uvažavanje svih principa postupka, a sve u cilju donošenja pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari. Iako je proveden skraćeni postupak, strankama je omogućeno da se u cjelosti izjasne o činjenicama i dokazima suprotne strane, te da izlože svoje navode i dostave dokaze na kojima zasnivaju svoje tvrdnje.
Izvršen je uvid u svu dostavljenu dokumentaciju, a posebno: Zahtjev za rješavanje spora od 01.12.2015. i dopunu od 22.12.2015. godine, Izjašnjenje protivne strane broj 5125-5/15 od 13.01.2016. godine; Zapisnik o kontrolnom pregledu mjernog mjesta broj 0514 od 23.09.2015. godine; Zapisnik o utvrđivanju neovlaštene potrošnje električne energije od 23.09.2015. godine; Obračun neregistrovane energije broj 4119/15 od 25.09.2015. godine sa tabelarnim prikazom; Račun broj 9000028675 od 30.09.2015. godine; Saglasnost na lokaciju broj 105/09 od 01.06.2009. godine; Neovjerenu fotokopiju Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj OPU 629/08 od 05.06.2008. godine; Račun za električnu energiju za decembar 2015. godine; Prigovor Mrkajić Dragana protivnoj strani od 27.10.2015. godine i Odgovor protivne strane broj 5125-2/15 od 16.11.2015. godine.
Na osnovu uvida u priloženu dokumentaciju stranaka i nakon izvršene ocjene prikupljenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrđene su sljedeće činjenice:
- podnosilac zahtjeva je korisnik garaže u ulici Braće Obradović 1 u Zvorniku, a vlasnik ove garaže je Tešić Mirjana, kćerka podnosioca zahtjeva;
- protivna strana je vlasniku ove garaže izdala Saglasnost na lokaciju broj 105/09 od 01.06.2009. godine, kojom je konstatovana promjena namjene ovog objekta u poslovni prostor, koji pripada sportsko-poslovnom objektu "Arena 2" u Zvorniku;
- protivna strana nije izdala elektroenergetsku saglasnost, niti je izvršila priključenje ove garaže na elektrodistributivnu mrežu;
- ovlašteni radnici protivne strane su, postupajući po nalogu za rad broj 0514 od 23.09.2015. godine, dana 23.09.2015. godine, izvršili kontrolni pregled glavnog mjerno-razvodnog ormara, koji se nalazi u zgradi Zavoda za zapošljavanje i tom prilikom je utvrđeno da je na zidu garaže koju koristi podnosilac zahtjeva instalisan kabal PP-U 3x2,5 mm² koji je direktno spojen na sabirnice, odnosno dovodnu stranu glavnih osigurača, čime je omogućeno neovlašteno preuzimanje električne energije sa elektrodistributivne mreže, a o čemu je sačinjen zapisnik;
- kontrolnom pregledu je prisustvovao i podnosilac zahtjeva, koji je odbio da potpiše sačinjene zapisnike;
- protivna strana je sačinila obračun neovlaštene potrošnje broj 4119/15 od 25.09.2015. godine u iznosu od 1.101,61 KM i
- podnosilac zahtjeva je podnio prigovor protivnoj strani na sačinjeni obračun neovlaštene potrošnje, a protivna strana je prigovor odbila kao neosnovan i o tome dostavila podnosiocu zahteva odgovor u pisanoj formi, sa detaljnim obrazloženjem i pravnom poukom.
Na osnovu izvedenih dokaza, a posebno Zapisnika o kontrolnom pregledu mjernog mjesta broj 0514 od 23.09.2015. godine, Zapisnika o utvrđivanju neovlaštene potrošnje električne energije od 23.09.2015. godine i izjašnjenja protivne strane, utvrđeno je da je u ulici Braće Obradović 1 u Zvorniku neovlašćeno preuzima električna energija sa elektrodistributivne mreže. Neovlašteno priključenje je izvedeno na način da je do garaže koju koristi podnosilac zahtjeva instalisan kabal PP-U 3x2,5 mm², koji je bio direktno spojen na sabirnice, odnosno dovodnu stranu glavnih osigurača u glavnom razvodnom ormaru koji se nalazi u zgradi Zavoda za zapošljavanje Zvorniku, čime je omogućeno neovlašćeno preuzimanje električne energije bez izdate elektroenergetske saglasnosti, odnosno ugovora o priključenju. Dakle, neovlašteno priključenje na elektrodistributivnu mrežu je izvedeno bez elektroenergetske saglasnosti distributera, ugovora o priključenju i ugovora o snabdijevanju, što potvrđuje da se radilo o neovlaštenoj potrošnji električne energije u smislu odredbi člana 44. stav 1. i člana 89. stav 1. tačka a. Oštih uslova. Kod ovakvog činjeničnog stanja, protivna strana je sačinila obračun neovlašteno utrošene električne energije broj 4119/15 od 25.09.2015. godine u iznosu od 1.101,61 KM, kojeg je dostavila podnosiocu zahtjeva. Obračun neovlašteno utrošene električne energije je sačinjen u skladu sa odredbama člana 91. Opštih uslova. Obračunska obračunska snaga od 5,75 kW je utvrđena množenjem nazivnog dozvoljenog strujnog opterećenja provodnika preko koga je izvršena novlašćena potrošnja, sa nominalnim naponom na osnovu odredbe člana 91. stav 2. tačka a. podtačka 4. Opštih uslova. Količina neovlašteno utrošene električne energije je utvrđena na osnovu odredbe člana 91. stav 2. tačka v. podtačka 1. i 2. Opštih uslova, odnosno množenjem utvrđene obračunske snage, broja dana u periodu neovlaštene potrošnje i odgovarajućeg broj časova dnevno, tj. za period oktobar - mart za krajnje kupce koji ne koriste električnu energiju za grijanje – četiri časa dnevno, a za period april – septembar za sve krajnje kupce četiri časa dnevno.
S obzirom na činjenicu da nije utvrđeno kada su počinjene neovlaštene radnje u ovom slučaju, protivna strana je za obračun neovlašteno utrošene električne energije odredila period od godinu dana na osnovu odredbe člana 90. stav 3. Opštih uslova. Neosnovan je i nerelevantan za odlučivanje prigovor u komentarima da je korišten maksimalni rok za utvrđivanje perioda neovlaštene potrošnje od godinu dana. Ovaj period je utvrđen propisom, jer je često nemoguće pouzdano utvrditi početak neovlaštene potrošnje, te propisivanje načina utvrđivanja perioda neovlaštene potrošnje, predstavlja svojevrsnu pravnu pretpostavku o trajanju neovlaštene potrošnje. Ovo propisivanje je neophodno upravo radi postojanja pravne sigurnosti uslijed nemogućnosti utvrđivanja navedene činjenice. Zbog toga je neosnovan i nerelevantan prigovor podnosioca, da je u ovom slučaju trebalo utvrditi kraći rok neovlaštene potrošnje. Ovi navodi podnosioca ne samo da su neosnovani i nerelevantni, već su i kontradiktorni. Naime, podnosilac s jedne strane prigovara da je utvrđen predug period za obračun neovlaštene potrošnje u trajanju od godinu dana, a s druge strane smatra da nije odgovoran za neovlaštenu potrošnju, jer nije preduzimao neovlaštene radnje i da je neovlašteno priključenje zatečeno prilikom kupovine garaže. S obzirom da se ova kupoprodaja, prema dostavljenom ugovoru ovjerenom od strane notara, dogodila dana 05.06.2008. godine, mogao se lako izvesti zaključak da je neovlašteno preuzimanje električne energije sa mreže trajalo više godina. Međutim, prema ovim navodima podnosioca nije utvrđivana dužina perioda neovlaštene potrošnje koja je korištena za obračun, jer ovi navodi nisu pravno relevantni, pa dokazivanje istinitosti ovih navoda nije ni bilo potrebno. Zbog toga je nesumnjivo izveden zaključak da je protivna strana period neovlaštene potrošnje koji je korišten za obračun pravilno utvrdila, odnosno utvrdila na osnovu odredbe člana 90. stav 3. Opštih uslova. Ovim se potvrđuje da su neosnovani svi drugi prigovori podnosilaca komentara u pogledu potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, jer potpunost činjeničnog stanja je cijenjena sa stanovišta činjenica koje imaju pravnu relevantnost za odlučivanje. Što se tiče određivanja samog perioda neovlaštene potrošnje, upravo ovakve situacije su i prouzrokovale potrebu propisivanja načina određivanja perioda neovlaštene potrošnje, kako bi se izbjegle brojne i nepredvidljive manipulacije u praksi.
Protivna strana je podnosiocu zahtjeva ispostavila obračun neovlašteno utrošene električne energije broj 4119/15 od 25.09.2015. godine u iznosu od 1.101,61 KM, na osnovu odredbe člana 48. stav 2. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 59/10), kojom je propisano da se usluge od opšteg interesa, među kojima je i isporuka električne energije, mora odnositi samo na starnog korisnika ili stranu koja je potpisala ugovor.
Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, kao i navedeni pravni osnov, utvrđeno je da je zahtjev podnosioca u vezi sa osporavanjem obračuna neovlašćene potrošnje u cjelosti neosnovan, te je odlučeno kao u tački 1. dispozitiva ovog rješenja.
Podnosilac svoj zahtjev zasniva na navodima da se glavni mjerno-razvodni ormar nalazio u zgradi Zavoda za zapošljavanje Zvornik, da je bio otvoren i nezaštićen i da je bio dostupan većem broju lica, tako da je neovlašteno priključenje mogao izvesti "bilo ko". Zahtjev se takođe zasniva na navodima da su postojanje neovlaštene potrošnje mogli utvrditi radnici protivne strane prilikom očitanja, te da je podnosilac neosnovano zadužen za iznos od 1.101.61 KM. U zahtjevu su navedene odredbe Opštih uslova, kojima je propisano da je krajnji kupac dužan da zaštiti mjerne uređaje od neovlaštenog pristupa trećih lica, ako se mjerni uređaj nalazi na posjedu krajnjeg kupca, te da zato podnosilac nije odgovoran za stanje na mjernom mjestu, koje se nalazi na javnoj površini, odnosno u zgradi Zavoda za zapošljavanje Zvornik. Pored toga navodi se i da je protivna strana dala saglasnost da se navedena garaža pretvori u poslovni prostor. Podnosilac takođe primjedbuje da su prilikom očitanja, radnici protivne strane mogli otkriti neovlašteno priključenje na mrežu, te da je protivna strana propustila da održava mjerni uređaj.
Što se tiče navoda podnosioca da mjerno-razvodni ormar nije bio zaštićen od neovlašćenog pristupa trećih lica, potrebno je ukazati da su svi krajnji kupci koji su priključeni preko ovoga glavnog mjerno-razvodnog ormara na osnovu odredbe člana 11. stav 2. tačka đ. i ž. Opštih uslova i odredbama zaključenog ugovora o snabdijevanju imali obavezu da zaštite mjerne uređaje koji su bili u zajedničkim prostorijama zgrade Zavoda za zapošljavanje Zvorik, od neovlašćenog pristupa i da su bili dužni da bez odlaganja obavijeste distributera o nepavilnositma i uočenim promjenama na mjernom mjestu, a što nije učinjeno. Ove obaveze takođe proizilaze iz odredbi člana 78. stav 1, 2. i 3. Opštih uslova. Pored toga, odredbom člana 12. Zakona o održavanju zgrada (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 101/11), pripisano je da zajedničke dijelove zgrada održavaju i finansiraju etažni vlasnici zajednički. Odredbom člana 13. tačka đ) ovoga zakona, propisano je da redovno održavanje zajedničkih dijelova zgrade, između ostalog obuhvata, i popravke ili zamjene okova, brava, katanaca i drugih uređaja za zatvaranje ormara za strujomjere, vodomjere, telfonske i televizijske instalacije u zgradi. Na osnovu navedenih odredbi, jasno proizilazi obaveza etažnih vlasnika, na zaštiti od neovlašćenog pristupa brojilima električne energije, te su neosnovani navodi podnosioca da je protivna strana isključivo odgovorna za neobezbjeđenost ormara sa brojilima električne energije, zanemarujući pri tom posljedice i odgovornost za grubo kršenje zakonskih i podzakonskih propisa, u vidu preduzimanja neovlaštenih radnji, odnosno činjenicu da je izvršeno samovoljno priključenje na elektrodistributivnu mrežu. Nisu se mogli prihvatiti ni navodi podnosioca da su radnici prilikom očitanja mogli ranije otkriti postojanje neovlaštene ptrošnje, budući da je odredbom člana 90. stav 4. Opštih uslova eksplicitno propisano da se očitanje mjernog uređaja na licu mjesta, bez pregleda plombi i izrade zapisnika o kontroli mjernog mjesta ne smatra pregledom mjernog mjesta koji se može koristiti za određivanje početka neovlaštene potrošnje. Međutim, ovi navodi podnosioca zahtjeva ne dovode u pitanje odlučnu činjenicu da je u garaži koju koristi podnosilac zahtjeva neovlašteno preuzimana električna energija sa elektrodistributivne mreže, niti ovu činjenicu podnosilac zahtjeva osporava. Takođe, nije sporno da je protivna strana dala saglasnost da se navedena garaža pretvori u poslovni prostor, ali u ovom slučaju distributer nije izdao elektroenergetsku saglasnost u smislu odredbe člana 72. Zakona o električnoj energiji, pa samim tim nije ni zaključen ugovor o priključenju niti ugovor o snabdijevanju električnom energijom u navedenoj garaži. Konačno, distributer nije izvršio priključenje na elektrodistributivnu mrežu kabla koji je vodio u garažu tako da je sa sigurnošću utvrđeno da se u ovom slučaju radi o neovlaštenoj potrošnji u smislu odredbi člana 44. stav 1. i člana 89. stav 1. tačka a. Oštih uslova.
Takođe se nisu mogi prihvatiti kao relevantni za odlučivanje, navodi u zahtjevu i komentarima na nacrt rješenja da podnosioci komentara, niti druga lica po njihovom nalogu, nisu preduzimali neovlaštenje radnje na mjernom mjestu i priključku, te da zbog toga nisu u obavezi da plate obračunati iznos neovlaštene potrošnje. Oni smatraju da je neovlaštene radnje mogao preduzimati "bilo ko", jer glavni mjerno-razvodni ormar nije bio zaštićen i bio je dostupan većem broju lica, ali ovi navodi ne dovode u sumnju činjenicu da je u ovom slučaju neovlašteno preuzimana električna energija sa elektrodistributivne mreže. Takođe, u ovom slučaju nije relevantan za odlučivanje ni navod u komentarima da činjenica o postojanju neovlašteno priključenog kabla i utičnice na njemu, ne potvrđuje da je neovlašteno i korištena električna energija u ovoj garaži, pa zbog toga nije bilo potrebno ni utvrđivati istinitost takvog navoda. S obzirom na ovaj navod potrebno je konstatovati da je električna energija roba koja ima svoje specifičnosti u fizičkom i tehnološkom smislu, tako da se ova roba u realnom vremenu preuzima i troši, a koliko je stvarno preuzeto električne energije sa mreže, može se utvrditi samo na osnovu ispravnog mjerenja mjernim uređajem, odnosno brojilom. Zbog toga je za sačinjavanje obračuna neovlašteno preuzete električne energije na osnovu odredbi člana 44. stav 1. i člana 89. stav 1. tačka a. Oštih uslova, relevantna činjenica da je neovlaštenim radnjama na mjernom mjestu i priključku stvorena mogućnost za neovlašteno preuzimanje električne energije sa mreže, odnosno preuzimanje električne energije bez mjerenja, a koliko je stvarno preuzeto električne energije sa mreže u takvim slučajevima je nemoguće utvrditi, pa se količina ovako preuzete električne energije može utvrditi samo na osnovu propisa. Pored toga, za odlučivanje o zahtjevu nije relevantna činjenica, koje lice je odgovorno za preduzimanje neovlašćenih radnji na mjernom mjestu, niti se ta odgovornost utvrđuje u ovom postupku. Odgovornost za preduzimanje neovlaštenih radnji na mjernom mjestu se utvrđuje u krivičnom postupku pred nadležnim sudom ukoliko do takvog postupka dođe, budući da se radnjama neovlaštenog priključenja na mrežu, stiču obilježja posebnog krivičnog djela, koje se goni po službenoj dužnosti. Obračun neovlašćeno utrošene električne energije se sačinjava u skladu sa naprijed navedenim odredbama Opštih uslova, a Opšti uslovi su doneseni na osnovu člana 23. alineja 6. i odredbe člana 74. Zakona o električnoj energiji. Odredbom člana 74. Zakona o električnoj energiji utvrđeno je šta je predmet regulisanja opštih uslova, odnosno taksativno je utvrđeno koji odnosi treba da se urede Opštim uslovima. Između ostalog, odredbom člana 74. tačka 12. Zakona o električnoj energiji jasno je propisano da se Opštim uslovima uređuje način utvrđivanja količine i snage neovlašćeno utrošene električne energije, kao i način obračuna i naplate neovlšteno utrošene električne energije. Za utvrđivanje obaveze plaćanja iznosa neovlašćeno preuzete električne energije u skladu sa navedenim odredbama Opštih uslova je relevantna činjenica, da je električna energija korišćena bez mjerenja i bez saglasnosti distributera u periodu koji je obuhvaćen obračunom neovlašćeno preuzete električne energije. Obračunom neovlašćeno preuzete električne energije, se ustvari utvrđuje količna električne energije u skladu sa propisima. Kako u ovom slučaju preuzeta električna energija nije izmjerena uslijed preduzimanja neovlašćenih radnji, odnosno samovoljnog priključenja, to je količina neovlašćeno preuzete električne energije utvrđena na osnovu odredbe člana 91. stav 2. Opštih uslova u formi obračuna neovlašćeno preuzete električne energije.
S obzirom da se ovaj spor rješava u skraćenom postupku i da su troškovi postupka bili neznatni, te da nijedna stranka u postupku nije podnijela zahtjev za naknadu troškova, Regulatorna komisija je tačkom 2. dispozitiva ovoga rješenja odlučila da svaka stranka snosi svoje troškove, koje je eventualno imala u ovom postupku, a na osnovu člana 27. stav 2. Zakona o električnoj energiji.
Pravna pouka se zasniva na odredbi člana 25. Zakona o energetici ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 49/09), te članu 5. i 15. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 109/05 i 63/11).
Pravna pouka:
Ovo rješenje je konačno. Protiv ovog rješenja može se pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.
Nakon razmatranja podnesenog zahtjeva, od protivne strane je aktom broj 01-580-4/15 od 30.12.2015. godine, zatraženo izjašnjenje o zahtjevu i dostavljanje raspoložive dokumentacije.
U izjašnjenju, koje je zaprimljeno u Regulatornoj komisiji dana 18.01.2016. godine, protivna strana je navela da je podnosilac zahtjeva registrovan kao krajnji kupac električne energije na mjernom mjestu u naselju Samoizbor u Zvorniku, u kategoriji potrošnje "domaćinstvo", a da se u ovom slučaju radi o neovlaštenoj potrošnji na objektu - garaža u vlasništvu kćerke podnosioca zahtjeva Tešić Mirjane u ulici Braće Obradović 1 u Zvorniku, a koju koristi podnosilac zahtjeva. Protivna strana je vlasniku garaže izdala Saglasnost na lokaciju broj 105/09 od 01.06.2009. godine, kojom je konstatovana promjena namjene ovog objekta u poslovni prostor, koji pripada sportsko-poslovnom objektu "Arena 2" u Zvorniku. Protivna strana nije imala obavezu da prije izdavanja ove saglasnosti vrši uvid u unutrašnji dio objekta, niti je distributer odgovoran za tehničnu ispravnost unutrašnjih instalacija, niti je preduzimao druge radnje na priključenju ovog objekta na elektrodistributivnu mrežu. Postupajući po nalogu za rad broj 0514 od 23.09.2015. godine, dana 23.09.2015. godine, izvršen je pregled glavnog mjerno-razvodnog ormara koji pripada pripada sportsko-poslovnom objektu "Arena 2" i tom prilikom je utvrđeno da je na zidu garaže koju koristi podnosilac zahtjeva instalisan kabal PP-U 3x2,5 mm² na čijem kraju je priključena "šuko utičnica". Drugi kraj ovoga kabla je bio direktno spojen na sabirnice u glavnom mjerno-razvodnom oramaru bez instalacionih osigurača. O ovome je sačinjen zapisnik koji su potpisali radnici protivne strane i službena lica koja su vršila uviđaj. Kontrolnom pregledu je prisustvovao i podnosilac zahtjeva, koji je odbio da potpiše sačinjene zapisnike. Protivna strana smatra da se u ovom slučaju radi o neovlaštenoj potrošnje električne energije u smislu odredbi člana 44. i 89. stav 1. tačka a. Opštih uslova, jer se radi o priključenju na mrežu koje nije izvršio distributer i kada nije izdata elektroenergetska saglasnost i nije zaključen ugovor o priključenju i snabdijevanju. Kod ovakog činjeničnog stanja protivna strana je sačinila obračun neovlaštene potrošnje pozivajući se na odredbe Opštih uslova. Protivna strana se izjasnila da se nisu mogli prihvatiti navodi podnosioca u prigovoru na obračun neovlaštene potrošnje, da on nije znao za postojanje navedenog kabla, niti da je neovlašteno priključen na elektrodistributivnu mrežu, te da je radove na adaptaciji garaže vršio prethodni vlasnik, pa je podneseni prigovor odbijen kao neosnovan. Nije se mogao prihvatiti ni navod podnosioca o stanju mjerno-razvodnog ormara, jer se u konkretnom slučaju radilo o neovlaštenom priključenju objekta na elektrodistributivnu mrežu bez odobrenja distributera i bez zaključenih ugovora. Protivna strana smatra da je podnosilac zahtjeva, kao korisnik garaže obavezan platiti sačinjeni obračun neovlaštene potrošnje na osnovu odredbi člana 48. stav 2. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 6/12), te je predložila da se podneseni zahtjev odbije kao neosnovan. Protivna strana je u prilogu izjašnjenja dostavila raspoloživu dokumentaciju.
Regulatorna komisija je ocijenila da su stranke pribavile dovoljno dokaza na osnovu kojih se može pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i donijeti pravedna odluka i bez posebnog saslušanja stranaka na formalnoj raspravi i dodatnog prikupljanja i izvođenja dokaza, te je na 4. redovnoj sjednici održanoj 18.02.2016. godine, donijela zaključak da se u ovom sporu donese odluka u skraćenom postupku. Na istoj redovnoj sjednici, Regulatorna komisija je utvrdila i nacrt rješenja u ovom postupku. Na internet stranici i oglasnoj tabli Regulatorne komisije objavljeno je obavještenje za javnost o rješavanju spora u skraćenom postupku. Zaključak i nacrt rješenja su dostavljeni strankama, te je strankama ostavljen rok od 8 dana za dostavljanje komentara na ove akte.
Podnosilac zahtjeva i Mirjana Tešić, kao zainteresovano lice su podnijeli komentare na zaključak o provođenju skraćenog postupka u kojima se prigovara da se u ovom slučaju nisu ispunili uslovi za provođenje skraćenog postupka i da je trebalo održati formalnu raspravu. Takođe su podneseni komentari i na nacrt rješenja, u kojima se uglavnom navodi da podnosioci komentara, niti druga lica po njihovom nalogu, nisu preduzimali neovlaštenje radnje na mjernom mjestu i priključku, te da zato nisu u obavezi da plate obračunati iznos neovlaštene potrošnje. Oni prigovaraju i na period neovlaštene potrošnje koji je korišten za obračun, te smatraju da postojanje neovlašteno priključenog kabla i utičnice na njemu ne znači da je korištena električna energija pod takvim uslovima. Podneseni komentari nisu blagovremeni, ali su razmotreni i data su obrazloženja o navodima iz komentara, s obzirom da su komentari dostavljeni prije redovne sjednice na kojoj je konačno odlučeno o zahtjevu.
Što se tiče komentara na zaključak kojima se prigovara na provođenje skraćenog postupka i predlaže održavanje formalne rasprave, oni su u cjelosti neosnovani i nisu se mogli prihvatiti, jer su u postupku prikupljeni dokazi na osnovu kojih su se mogle nesumnjivo utvrditi relevantne činjenice za odlučivanje. Dakle, konstatacija u zaključku o potpunosti činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari se cijenila prema prikupljenim dokazima na osnovu kojih su se mogle nesumnjivo utvrditi pravno relevantne činjenice, a ne bilo koje druge činjenice, što će biti u nastavku detaljno obrazloženo, posebno imajući u vidu stanovišta iznesena u komentarima na nacrt rješenja. Pobijano rješenje je doneseno po pravilima skraćenog postupka, u skladu sa odredbom člana 71. tačka a) Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju sporova i žalbi (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 70/10), pri čemu je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, uz puno uvažavanje svih principa postupka, a sve u cilju donošenja pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari. Iako je proveden skraćeni postupak, strankama je omogućeno da se u cjelosti izjasne o činjenicama i dokazima suprotne strane, te da izlože svoje navode i dostave dokaze na kojima zasnivaju svoje tvrdnje.
Izvršen je uvid u svu dostavljenu dokumentaciju, a posebno: Zahtjev za rješavanje spora od 01.12.2015. i dopunu od 22.12.2015. godine, Izjašnjenje protivne strane broj 5125-5/15 od 13.01.2016. godine; Zapisnik o kontrolnom pregledu mjernog mjesta broj 0514 od 23.09.2015. godine; Zapisnik o utvrđivanju neovlaštene potrošnje električne energije od 23.09.2015. godine; Obračun neregistrovane energije broj 4119/15 od 25.09.2015. godine sa tabelarnim prikazom; Račun broj 9000028675 od 30.09.2015. godine; Saglasnost na lokaciju broj 105/09 od 01.06.2009. godine; Neovjerenu fotokopiju Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj OPU 629/08 od 05.06.2008. godine; Račun za električnu energiju za decembar 2015. godine; Prigovor Mrkajić Dragana protivnoj strani od 27.10.2015. godine i Odgovor protivne strane broj 5125-2/15 od 16.11.2015. godine.
Na osnovu uvida u priloženu dokumentaciju stranaka i nakon izvršene ocjene prikupljenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrđene su sljedeće činjenice:
- podnosilac zahtjeva je korisnik garaže u ulici Braće Obradović 1 u Zvorniku, a vlasnik ove garaže je Tešić Mirjana, kćerka podnosioca zahtjeva;
- protivna strana je vlasniku ove garaže izdala Saglasnost na lokaciju broj 105/09 od 01.06.2009. godine, kojom je konstatovana promjena namjene ovog objekta u poslovni prostor, koji pripada sportsko-poslovnom objektu "Arena 2" u Zvorniku;
- protivna strana nije izdala elektroenergetsku saglasnost, niti je izvršila priključenje ove garaže na elektrodistributivnu mrežu;
- ovlašteni radnici protivne strane su, postupajući po nalogu za rad broj 0514 od 23.09.2015. godine, dana 23.09.2015. godine, izvršili kontrolni pregled glavnog mjerno-razvodnog ormara, koji se nalazi u zgradi Zavoda za zapošljavanje i tom prilikom je utvrđeno da je na zidu garaže koju koristi podnosilac zahtjeva instalisan kabal PP-U 3x2,5 mm² koji je direktno spojen na sabirnice, odnosno dovodnu stranu glavnih osigurača, čime je omogućeno neovlašteno preuzimanje električne energije sa elektrodistributivne mreže, a o čemu je sačinjen zapisnik;
- kontrolnom pregledu je prisustvovao i podnosilac zahtjeva, koji je odbio da potpiše sačinjene zapisnike;
- protivna strana je sačinila obračun neovlaštene potrošnje broj 4119/15 od 25.09.2015. godine u iznosu od 1.101,61 KM i
- podnosilac zahtjeva je podnio prigovor protivnoj strani na sačinjeni obračun neovlaštene potrošnje, a protivna strana je prigovor odbila kao neosnovan i o tome dostavila podnosiocu zahteva odgovor u pisanoj formi, sa detaljnim obrazloženjem i pravnom poukom.
Na osnovu izvedenih dokaza, a posebno Zapisnika o kontrolnom pregledu mjernog mjesta broj 0514 od 23.09.2015. godine, Zapisnika o utvrđivanju neovlaštene potrošnje električne energije od 23.09.2015. godine i izjašnjenja protivne strane, utvrđeno je da je u ulici Braće Obradović 1 u Zvorniku neovlašćeno preuzima električna energija sa elektrodistributivne mreže. Neovlašteno priključenje je izvedeno na način da je do garaže koju koristi podnosilac zahtjeva instalisan kabal PP-U 3x2,5 mm², koji je bio direktno spojen na sabirnice, odnosno dovodnu stranu glavnih osigurača u glavnom razvodnom ormaru koji se nalazi u zgradi Zavoda za zapošljavanje Zvorniku, čime je omogućeno neovlašćeno preuzimanje električne energije bez izdate elektroenergetske saglasnosti, odnosno ugovora o priključenju. Dakle, neovlašteno priključenje na elektrodistributivnu mrežu je izvedeno bez elektroenergetske saglasnosti distributera, ugovora o priključenju i ugovora o snabdijevanju, što potvrđuje da se radilo o neovlaštenoj potrošnji električne energije u smislu odredbi člana 44. stav 1. i člana 89. stav 1. tačka a. Oštih uslova. Kod ovakvog činjeničnog stanja, protivna strana je sačinila obračun neovlašteno utrošene električne energije broj 4119/15 od 25.09.2015. godine u iznosu od 1.101,61 KM, kojeg je dostavila podnosiocu zahtjeva. Obračun neovlašteno utrošene električne energije je sačinjen u skladu sa odredbama člana 91. Opštih uslova. Obračunska obračunska snaga od 5,75 kW je utvrđena množenjem nazivnog dozvoljenog strujnog opterećenja provodnika preko koga je izvršena novlašćena potrošnja, sa nominalnim naponom na osnovu odredbe člana 91. stav 2. tačka a. podtačka 4. Opštih uslova. Količina neovlašteno utrošene električne energije je utvrđena na osnovu odredbe člana 91. stav 2. tačka v. podtačka 1. i 2. Opštih uslova, odnosno množenjem utvrđene obračunske snage, broja dana u periodu neovlaštene potrošnje i odgovarajućeg broj časova dnevno, tj. za period oktobar - mart za krajnje kupce koji ne koriste električnu energiju za grijanje – četiri časa dnevno, a za period april – septembar za sve krajnje kupce četiri časa dnevno.
S obzirom na činjenicu da nije utvrđeno kada su počinjene neovlaštene radnje u ovom slučaju, protivna strana je za obračun neovlašteno utrošene električne energije odredila period od godinu dana na osnovu odredbe člana 90. stav 3. Opštih uslova. Neosnovan je i nerelevantan za odlučivanje prigovor u komentarima da je korišten maksimalni rok za utvrđivanje perioda neovlaštene potrošnje od godinu dana. Ovaj period je utvrđen propisom, jer je često nemoguće pouzdano utvrditi početak neovlaštene potrošnje, te propisivanje načina utvrđivanja perioda neovlaštene potrošnje, predstavlja svojevrsnu pravnu pretpostavku o trajanju neovlaštene potrošnje. Ovo propisivanje je neophodno upravo radi postojanja pravne sigurnosti uslijed nemogućnosti utvrđivanja navedene činjenice. Zbog toga je neosnovan i nerelevantan prigovor podnosioca, da je u ovom slučaju trebalo utvrditi kraći rok neovlaštene potrošnje. Ovi navodi podnosioca ne samo da su neosnovani i nerelevantni, već su i kontradiktorni. Naime, podnosilac s jedne strane prigovara da je utvrđen predug period za obračun neovlaštene potrošnje u trajanju od godinu dana, a s druge strane smatra da nije odgovoran za neovlaštenu potrošnju, jer nije preduzimao neovlaštene radnje i da je neovlašteno priključenje zatečeno prilikom kupovine garaže. S obzirom da se ova kupoprodaja, prema dostavljenom ugovoru ovjerenom od strane notara, dogodila dana 05.06.2008. godine, mogao se lako izvesti zaključak da je neovlašteno preuzimanje električne energije sa mreže trajalo više godina. Međutim, prema ovim navodima podnosioca nije utvrđivana dužina perioda neovlaštene potrošnje koja je korištena za obračun, jer ovi navodi nisu pravno relevantni, pa dokazivanje istinitosti ovih navoda nije ni bilo potrebno. Zbog toga je nesumnjivo izveden zaključak da je protivna strana period neovlaštene potrošnje koji je korišten za obračun pravilno utvrdila, odnosno utvrdila na osnovu odredbe člana 90. stav 3. Opštih uslova. Ovim se potvrđuje da su neosnovani svi drugi prigovori podnosilaca komentara u pogledu potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, jer potpunost činjeničnog stanja je cijenjena sa stanovišta činjenica koje imaju pravnu relevantnost za odlučivanje. Što se tiče određivanja samog perioda neovlaštene potrošnje, upravo ovakve situacije su i prouzrokovale potrebu propisivanja načina određivanja perioda neovlaštene potrošnje, kako bi se izbjegle brojne i nepredvidljive manipulacije u praksi.
Protivna strana je podnosiocu zahtjeva ispostavila obračun neovlašteno utrošene električne energije broj 4119/15 od 25.09.2015. godine u iznosu od 1.101,61 KM, na osnovu odredbe člana 48. stav 2. Zakona o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 59/10), kojom je propisano da se usluge od opšteg interesa, među kojima je i isporuka električne energije, mora odnositi samo na starnog korisnika ili stranu koja je potpisala ugovor.
Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, kao i navedeni pravni osnov, utvrđeno je da je zahtjev podnosioca u vezi sa osporavanjem obračuna neovlašćene potrošnje u cjelosti neosnovan, te je odlučeno kao u tački 1. dispozitiva ovog rješenja.
Podnosilac svoj zahtjev zasniva na navodima da se glavni mjerno-razvodni ormar nalazio u zgradi Zavoda za zapošljavanje Zvornik, da je bio otvoren i nezaštićen i da je bio dostupan većem broju lica, tako da je neovlašteno priključenje mogao izvesti "bilo ko". Zahtjev se takođe zasniva na navodima da su postojanje neovlaštene potrošnje mogli utvrditi radnici protivne strane prilikom očitanja, te da je podnosilac neosnovano zadužen za iznos od 1.101.61 KM. U zahtjevu su navedene odredbe Opštih uslova, kojima je propisano da je krajnji kupac dužan da zaštiti mjerne uređaje od neovlaštenog pristupa trećih lica, ako se mjerni uređaj nalazi na posjedu krajnjeg kupca, te da zato podnosilac nije odgovoran za stanje na mjernom mjestu, koje se nalazi na javnoj površini, odnosno u zgradi Zavoda za zapošljavanje Zvornik. Pored toga navodi se i da je protivna strana dala saglasnost da se navedena garaža pretvori u poslovni prostor. Podnosilac takođe primjedbuje da su prilikom očitanja, radnici protivne strane mogli otkriti neovlašteno priključenje na mrežu, te da je protivna strana propustila da održava mjerni uređaj.
Što se tiče navoda podnosioca da mjerno-razvodni ormar nije bio zaštićen od neovlašćenog pristupa trećih lica, potrebno je ukazati da su svi krajnji kupci koji su priključeni preko ovoga glavnog mjerno-razvodnog ormara na osnovu odredbe člana 11. stav 2. tačka đ. i ž. Opštih uslova i odredbama zaključenog ugovora o snabdijevanju imali obavezu da zaštite mjerne uređaje koji su bili u zajedničkim prostorijama zgrade Zavoda za zapošljavanje Zvorik, od neovlašćenog pristupa i da su bili dužni da bez odlaganja obavijeste distributera o nepavilnositma i uočenim promjenama na mjernom mjestu, a što nije učinjeno. Ove obaveze takođe proizilaze iz odredbi člana 78. stav 1, 2. i 3. Opštih uslova. Pored toga, odredbom člana 12. Zakona o održavanju zgrada (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 101/11), pripisano je da zajedničke dijelove zgrada održavaju i finansiraju etažni vlasnici zajednički. Odredbom člana 13. tačka đ) ovoga zakona, propisano je da redovno održavanje zajedničkih dijelova zgrade, između ostalog obuhvata, i popravke ili zamjene okova, brava, katanaca i drugih uređaja za zatvaranje ormara za strujomjere, vodomjere, telfonske i televizijske instalacije u zgradi. Na osnovu navedenih odredbi, jasno proizilazi obaveza etažnih vlasnika, na zaštiti od neovlašćenog pristupa brojilima električne energije, te su neosnovani navodi podnosioca da je protivna strana isključivo odgovorna za neobezbjeđenost ormara sa brojilima električne energije, zanemarujući pri tom posljedice i odgovornost za grubo kršenje zakonskih i podzakonskih propisa, u vidu preduzimanja neovlaštenih radnji, odnosno činjenicu da je izvršeno samovoljno priključenje na elektrodistributivnu mrežu. Nisu se mogli prihvatiti ni navodi podnosioca da su radnici prilikom očitanja mogli ranije otkriti postojanje neovlaštene ptrošnje, budući da je odredbom člana 90. stav 4. Opštih uslova eksplicitno propisano da se očitanje mjernog uređaja na licu mjesta, bez pregleda plombi i izrade zapisnika o kontroli mjernog mjesta ne smatra pregledom mjernog mjesta koji se može koristiti za određivanje početka neovlaštene potrošnje. Međutim, ovi navodi podnosioca zahtjeva ne dovode u pitanje odlučnu činjenicu da je u garaži koju koristi podnosilac zahtjeva neovlašteno preuzimana električna energija sa elektrodistributivne mreže, niti ovu činjenicu podnosilac zahtjeva osporava. Takođe, nije sporno da je protivna strana dala saglasnost da se navedena garaža pretvori u poslovni prostor, ali u ovom slučaju distributer nije izdao elektroenergetsku saglasnost u smislu odredbe člana 72. Zakona o električnoj energiji, pa samim tim nije ni zaključen ugovor o priključenju niti ugovor o snabdijevanju električnom energijom u navedenoj garaži. Konačno, distributer nije izvršio priključenje na elektrodistributivnu mrežu kabla koji je vodio u garažu tako da je sa sigurnošću utvrđeno da se u ovom slučaju radi o neovlaštenoj potrošnji u smislu odredbi člana 44. stav 1. i člana 89. stav 1. tačka a. Oštih uslova.
Takođe se nisu mogi prihvatiti kao relevantni za odlučivanje, navodi u zahtjevu i komentarima na nacrt rješenja da podnosioci komentara, niti druga lica po njihovom nalogu, nisu preduzimali neovlaštenje radnje na mjernom mjestu i priključku, te da zbog toga nisu u obavezi da plate obračunati iznos neovlaštene potrošnje. Oni smatraju da je neovlaštene radnje mogao preduzimati "bilo ko", jer glavni mjerno-razvodni ormar nije bio zaštićen i bio je dostupan većem broju lica, ali ovi navodi ne dovode u sumnju činjenicu da je u ovom slučaju neovlašteno preuzimana električna energija sa elektrodistributivne mreže. Takođe, u ovom slučaju nije relevantan za odlučivanje ni navod u komentarima da činjenica o postojanju neovlašteno priključenog kabla i utičnice na njemu, ne potvrđuje da je neovlašteno i korištena električna energija u ovoj garaži, pa zbog toga nije bilo potrebno ni utvrđivati istinitost takvog navoda. S obzirom na ovaj navod potrebno je konstatovati da je električna energija roba koja ima svoje specifičnosti u fizičkom i tehnološkom smislu, tako da se ova roba u realnom vremenu preuzima i troši, a koliko je stvarno preuzeto električne energije sa mreže, može se utvrditi samo na osnovu ispravnog mjerenja mjernim uređajem, odnosno brojilom. Zbog toga je za sačinjavanje obračuna neovlašteno preuzete električne energije na osnovu odredbi člana 44. stav 1. i člana 89. stav 1. tačka a. Oštih uslova, relevantna činjenica da je neovlaštenim radnjama na mjernom mjestu i priključku stvorena mogućnost za neovlašteno preuzimanje električne energije sa mreže, odnosno preuzimanje električne energije bez mjerenja, a koliko je stvarno preuzeto električne energije sa mreže u takvim slučajevima je nemoguće utvrditi, pa se količina ovako preuzete električne energije može utvrditi samo na osnovu propisa. Pored toga, za odlučivanje o zahtjevu nije relevantna činjenica, koje lice je odgovorno za preduzimanje neovlašćenih radnji na mjernom mjestu, niti se ta odgovornost utvrđuje u ovom postupku. Odgovornost za preduzimanje neovlaštenih radnji na mjernom mjestu se utvrđuje u krivičnom postupku pred nadležnim sudom ukoliko do takvog postupka dođe, budući da se radnjama neovlaštenog priključenja na mrežu, stiču obilježja posebnog krivičnog djela, koje se goni po službenoj dužnosti. Obračun neovlašćeno utrošene električne energije se sačinjava u skladu sa naprijed navedenim odredbama Opštih uslova, a Opšti uslovi su doneseni na osnovu člana 23. alineja 6. i odredbe člana 74. Zakona o električnoj energiji. Odredbom člana 74. Zakona o električnoj energiji utvrđeno je šta je predmet regulisanja opštih uslova, odnosno taksativno je utvrđeno koji odnosi treba da se urede Opštim uslovima. Između ostalog, odredbom člana 74. tačka 12. Zakona o električnoj energiji jasno je propisano da se Opštim uslovima uređuje način utvrđivanja količine i snage neovlašćeno utrošene električne energije, kao i način obračuna i naplate neovlšteno utrošene električne energije. Za utvrđivanje obaveze plaćanja iznosa neovlašćeno preuzete električne energije u skladu sa navedenim odredbama Opštih uslova je relevantna činjenica, da je električna energija korišćena bez mjerenja i bez saglasnosti distributera u periodu koji je obuhvaćen obračunom neovlašćeno preuzete električne energije. Obračunom neovlašćeno preuzete električne energije, se ustvari utvrđuje količna električne energije u skladu sa propisima. Kako u ovom slučaju preuzeta električna energija nije izmjerena uslijed preduzimanja neovlašćenih radnji, odnosno samovoljnog priključenja, to je količina neovlašćeno preuzete električne energije utvrđena na osnovu odredbe člana 91. stav 2. Opštih uslova u formi obračuna neovlašćeno preuzete električne energije.
S obzirom da se ovaj spor rješava u skraćenom postupku i da su troškovi postupka bili neznatni, te da nijedna stranka u postupku nije podnijela zahtjev za naknadu troškova, Regulatorna komisija je tačkom 2. dispozitiva ovoga rješenja odlučila da svaka stranka snosi svoje troškove, koje je eventualno imala u ovom postupku, a na osnovu člana 27. stav 2. Zakona o električnoj energiji.
Pravna pouka se zasniva na odredbi člana 25. Zakona o energetici ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 49/09), te članu 5. i 15. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 109/05 i 63/11).
Pravna pouka:
Ovo rješenje je konačno. Protiv ovog rješenja može se pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.
Predsjednik
Vladislav Vladičić
Vladislav Vladičić
