Broj: 01-199-9/15/R-02-18
Datum: 22.01.2016. godine
Na osnovu odredbi člana 28. stav 1. alineja 6. Zakona o električnoj energiji ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 8/08, 34/09, 92/09 i 1/11), člana 10. stav 1. alineja 9. Statuta Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 6/10), člana 33. stav 1. tačka g. Poslovnika o radu Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 59/10) i člana 74. Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju sporova i žalbi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 70/10), u skraćenom postupku rješavanja spora po zahtjevu Grada Bijeljine, koju zastupa gradonačelnik Mićo Mićić, protiv MH "ERS" - MP a.d. Trebinje - ZEDP "Elektro - Bijeljina" a.d. Bijeljina, RJ ''Elektrodistribucija'' Bijeljina, u vezi sa odbijanjem isporuke električne enegije, odnosno osporavanjem troškova isključenja i ponovnog uključenja javne rasvjete, Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske na 2. redovnoj sjednici održanoj 22.01.2016. godine u Trebinju, donijela je
R J E Š E NЈ E
1. ODBIJA SE zahtjev za rješavanje spora Grada Bijeljina od 12.03.2015. godine, protiv MH "ERS" - MP a.d. Trebinje - ZEDP "Elektro - Bijeljina" a.d. Bijeljina, RJ ''Elektrodistribucija'' Bijeljina, u vezi sa osporavanjem poreske fakture broj 04101790 od 10.11.2014. godine u iznosu od 15.958,80 KM, koja se odnosi na troškove isključenja i ponovnog uključenja 341 mjernog mjesta javne rasvjete u Gradu Bijeljini, kao neosnovan.
2. Svaka stranka snosi svoje troškove koje je imala u ovom postupku.
O b r a z l o ž e nj e
Podneskom od 12.03.2015. godine, Grad Bijeljina, koju zastupa gradonačelnik Mićo Mićić (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), pokrenuo je postupak rješavanja spora kod Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske (u daljem tekstu: Regulatorna komisija), protiv MH "ERS" - MP a.d. Trebinje - ZEDP "Elektro-Bijeljina" a.d. Bijeljina, RJ ''Elektrodistribucija'' Bijeljina (u daljem tekstu: protivna strana), u vezi sa odbijanjem isporuke električne energije, odnosno osporavanjem troškova isključenja i ponovnog uključenja javne rasvjete. Podnosilac u zahtjevu, između ostalog navodi, da je dana 14.10.2014. godine primio opomenu pred isključenje koju je protivna strana izdala dana 13.10.2014. godine, u kojoj je navedeno da dug za električnu energiju sa računom za mjesec avgust 2014. godine iznosi 353.665,40 KM, te da ukoliko ovaj dug ne izmiri do 21.10.2014. godine, da će dana 22.10.2014. godine uslijediti isključenje javne rasvjete u Gradu Bijeljini sa elektrodistributivne mreže. Podnosilac zahtjeva navodi da je dana 11.11.2014. godine od protivne strane primio fakturu broj U-04101790 u iznosu od 15.958,80 KM koja se odnosila na troškove isključenja i ponovnog uključenja javne rasvjete. Podnosilac zahtjeva navodi da se obraćao prigovorom protivnoj strani osporavajući ovu fakturu, ali je njegov prigovor u cjelosti odbijen kao neosnovan. Podnosilac zahtjeva smatra da je protivna strana učinila više propusta u svom radu povrijedivši odredbe Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 90/12) – u daljem tekstu: Opšti uslovi, između ostalog, u pogledu nedostavljanja obavještenja o isključenju, roka za isključenje kao i da mu je bilo onemogućeno podnošenja prigovora na obavještenje o isključenju koje nije sačinjeno u skladu sa odredbom člana 98. Opštih uslova. Pored toga navodi da se primijenjena usluga „troškovi isključenja i ponovnog uključenja krajnjeg kupca zbog nepoštovanja ugovora o snabdijevanju – ostala potrošnja, šifra broj 810036, u ovom slučaju ne može primijeniti za obračun, jer još uvijek sa protivnom stranom nije zaključen ugovor o snabdijevanju, a bez tog ugovora se ne može primjeniti pomenuta šifra jer ona pretpostavlja postojanje ugovora o snabdijevanju''. Podnosilac zahtjeva od Regulatorne komisije traži da se njegov zahtjev usvoji, jer smatra da nije dužan platiti poresku fakturu broj 04101790 od 10.11.2014. godine u iznosu od 15.958,80 KM.
Regulatorna komisija je zahtjev podnosioca dostavila protivnoj strani radi izjašnjenja i dostavljanja raspoloživih dokaza. Protivna strana je aktom broj 1949-2/15 od 18.05.2015. godine, koji je u Regulatornoj komisiji primljen 22.05.2015. godine, dostavila izjašnjenje i dokumentaciju u vezi sa zahtjevom podnosioca. U izjašnjenju je, između ostalog navedeno, da je podnosilac zahtjeva registrovan kao krajnji kupac u kategoriji potrošnje „Ostala potrošnja na niskom naponu – javna rasvjeta“ na 443 aktivna mjerna mjesta u 1. tarifnoj grupi, pa se utrošena električna energija na ovim mjernim mjestima fakturiše na jednom računu, ali sa jasno razdvojenim računima i pojedinačnim obračunima, a sva mjerna mjesta su vlasništvo podnosioca, odnosno jedinice lokalne samouprave koja ima obavezu plaćanja utrošene električne energije. Protivna strana navodi da je u proteklom periodu uredno isporučivala električnu energiju za sva mjerna mjesta javne rasvjete bez obzira na činjenicu što podnosilac zahtjeva nije pristupio niti je od protivne strane zahtijevao zaključenje ugovora o snabdijevanju, koja obaveza je propisana članom 11. stav 2. tačka a) Opštih uslova. Imajući u vidu značaj urednog snabdijevanja mjernih mjesta javne rasvjete, protivna strana navodi da zbog nepostojanja ugovora, ipak nije pristupila isključenju ovih mjernih mjesta. Protivna strana navodi da i pored urednog snabdijevanja električnom energijom mjernih mjesta javne rasvjete, podnosilac zahtjeva nije uredno izmirivao račune za isporučenu električnu energiju, pa je dana 13.08.2014. godine zbog duga za utrošenu električnu energiju koji sa stanjem na dan 30.06.2014. godine iznosio 296.133,50 KM dostavila opomenu pred isključenje podnosiocu zahtjeva uz ostavljanje roka za izmirenje obaveza do 20.08.2014. godine. Iako podnosilac zahtjeva nije izmirio dug, protivna strana navodi da tada nije pristupila obustavi isporuke električne energije, ali je 13.10.2014. godine podnosiocu zahtjeva dostavila novu opomenu pred isključenje zbog duga za utrošenu električnu energiju koji je sa stanjem na dan 31.08.2014. godine iznosio 353.665,40 KM, te je podnosiocu zahtjeva zakazala isključenje počev od 22.10.2014. godine. Kako podnosilac zahtjeva nije osporio opomenu niti je uplatio dug, protivna strana navodi da je dana 22.10.2014. godine započela sa isključenjem mjernih mjesta javne rasprave zbog duga koji je tada iznosio 383.199,23 KM, tako da su u periodu 22.10.-06.11. 2014. godine sa distributivne mreže isključena ukupno 374 mjerna mjesta javne rasvjete, a procedura ponovnog uključenja je izvršena u periodu 03.11. – 24.11.2014. godine, kada su uključena sva 374 mjerna mjesta. Nakon obustave isporuke električne energije, protivna strana navodi da je podnosilac zahtjeva podnio prigovor koji se odnosio na pravni osnov za isključenje uz osporavanje poreske fakture od 10.11.2014. godine u iznosu od 15.958,80 KM, koja je izdata po osnovu isključenja i ponovnog uključenja za 341 mjerno mjesto javne rasprave. Povodom dostavljenog odgovora na prigovor od 10.12.2014. godine, protivna strana navodi da je podnosilac zahtjeva 25.12.2014. godine ponovo podnio prigovor po prethodno dostavljenom odgovoru na prigovor zbog nepoštovanja člana 98. Opštih uslova, budući da obavještenje o isključenju nije bilo sačinjeno u skladu sa članom 98. Opštih uslova. Podnosiocu zahtjeva je 09.02.2015. godine dostavljen novi odgovor na prigovor u kojem je podnosiocu zahtjeva ukazano da su svi troškovi uključenja i isključenja fakturisani prema važećem cjenovniku i procedurama za isključenje i uključenje potrošača. Protivna strana navodi da podnosilac zahtjeva nakon uključenja javne rasvjete i dalje ne vrši plaćanje ispostavljanih računa, tako da dug podnosioca zahtjeva po osnovu utrošene električne energije za javnu rasvjetu na dan 30.04.2015. godine iznosi 607.841,88 KM. Protivna strana predlaže da Regulatorna komisija odbije kao neosnovan zahtjev podnosioca u vezi sa osporavanjem poreske fakture broj 04101790 od 10.11.2014. godine u iznosu od 15.958,80 KM koja se odnosi na troškove isključenja i ponovnog uključenja javne rasvjete.
Regulatorna komisija je ocijenila da su stranke pribavile dovoljno dokaza na osnovu kojih se može pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i donijeti pravedna odluka i bez posebnog saslušanja stranaka i dodatnog prikupljanja i izvođenja dokaza, te je na 113. redovnoj sjednici održanoj 2. septembra 2015. godine, u Trebinju, donijela zaključak da se u ovom sporu donese odluka u skraćenom postupku. Na istoj redovnoj sjednici, Regulatorna komisija je utvrdila i nacrt rješenja u ovom postupku. Zaključak i nacrt rješenja su dostavljeni strankama, te je ostavljena mogućnost da stranke u roku od osam dana dostave komentare na navedene akte. Na internet stranici i oglasnoj tabli Regulatorne komisije objavljeno je obavještenje za javnost o rješavanju spora u skraćenom postupku, sa mogućnošću podnošenja komentara. U ostavljenom roku, podnosilac zahtjeva je dostavio komentare na zaključak o rješavanju spora u skraćenom postupku i nacrt rješenja. Podnosilac zahtjeva, pored ponavljanja navoda iz zahtjeva za rješavanje spora, ponovo ističe nedostatke obavještenja o isključenju u namjeri da kroz osporavanje nedostatka informacije o mogućnosti podnošenja prigovora na obavještenje o isključenju u smislu odredbe člana 98. Opštih uslova izdejstvuje oslobađanje od plaćanja troškova isključenja i ponovnog uključenja 341 mjernog mjesta javne rasvjete u Gradu Bijeljini u iznosu od 15.958,80 KM. Podnosilac navodi da protivna strana nije ispoštovala rok za isključenje jer je to učinila osmi dan od dana kada im je uručena opomena pred isključenje, te da se navedena šifra 810036 prema cjenovniku usluga protivne strane ne može odnositi na njega, kao lica koji nije u ugovornom odnosu sa protivnom stranom, budući da sa protivnom stranom još uvijek nije zaključen ugovor o snabdijevanju. U podnesenim komentarima se ne navode nove činjenice i dokazi koji nisu razmatrani prilikom utvrđivanja nacrta rješenja.
U postupku rješavanja ovog spora izvršen je uvid u sljedeću dokumentaciju koju su stranke priložile: zahtjev za rješavanje spora od 12.03.2015. godine, podnesak podnosioca dostavljen protivnoj strani „povrat poreske fakture“ broj 02/3-37-1-1631714 od 17.11.2014. godine, odgovor na prigovor broj 18976 od 10.12.2014. godine, prigovor podnosioca broj 02/3-37-1-1818/14 od 23.12.2014. godine dostavljen protivnoj strani, odgovor na prigovor protivne strane broj 7141-2/14 od 09.02.2015. godine, poresku fakturu broj 04101790 od 10.11.2014. godine na iznos od 15.958,80 KM, opomenu pred isključenje broj 16828 od 13.10.2014. godine, maloprodajni fiskalni račun u iznosu od 15.958,80 KM, izvod broj 262 o promjenama sredstava na računu od 07.11.2014. godine, izjašnjenje protivne strane broj 1949-2/15 od 18.05.2015. godine, dokument „Dostava podataka – traži se“ broj 3864 od 30.04.2015. godine, dokument „Dostava podataka po dopisu broj 3864 od 30.04.2015. godine“ broj 3864-1715 od 15.05.2015. godine, opomenu pred isključenje broj 14592 od 13.08.2014. godine, dokument „Evidencija isključenja i uključenja javne rasvjete broj 18878 od 08.12.2014. godine, dokument „Rasvjeta isključena/uključena broj 18879 od 09.12.2014. godine sa evidencijom isključenja i uključenja javnih rasvjeta, dokument „Odgovor po dopisu broj 19686 od 30.12.2015. godine“ broj 7149-1/14 od 04.02.2015. godine, dokument „odgovor na dopis broj 02/3-37-1-1631/14 od 10.12.2014. godine, dokument „Dostava podneska radi izjašnjenja – traži se“ broj 7141-1/14 od 29.12.2014. godine, karticu kupca, obračun kamate i pregled mjernih mjesta i komentare podnosioca zahtjeva na zaključak o rješavanju spora u skraćenom postupku i nacrt rješenja od 17.09.2015. godine
Nakon razmatranja zahtjeva i komentara podnosioca zahtjeva, izjašnjenja protivne strane, te priloženih dokaza, u ovom postupku su utvrđene sljedeće činjenice relevantne za odlučivanje:
u evidencijama protivne strane, podnosilac zahtjeva je registrovan kao krajnji kupac u Gradu Bijeljini u kategoriji potrošnje „Ostala potrošnja na niskom naponu – javna rasvjeta“ na 443 aktivna mjerna mjesta u 1. tarifnoj grupi;
prema podacima iz kartice obračuna kupca, podnosiocu zahtjeva je redovno očitavana potrošnja električne energije, a prema podacima iz kartice potrošača podnosiocu zahtjeva su redovno ispostavljani računi za utrošenu električnu energiju;
između podnosioca zahtjeva i protivne strane nije zaključen ugovor o snabdijevanju električnom energijom;
podnosilac zahtjeva ne izmiruje uredno obaveze po osnovu isporučene električne energije i protivnoj strani je na dan 30.06.2014. godine po to osnovu dugovao iznos od 296.133,50 KM;
dana 13.08.2014. godine, zbog duga za utrošenu električnu energiju, protivna strana je podnosiocu zahtjeva dostavila opomenu pred isključenje uz ostavljanje roka za izmirenje obaveza do 20.08.2014. godine;
u ostavljenom roku do 20.08.2014. godine, podnosilac zahtjeva nije platio dug po osnovu utrošene električne energije, a protivna strana nije obustavila dalju isporuku električne energije javnoj rasvjeti;
dana 13.10.2014. godine, protivna strana je zbog duga za utrošenu električnu energiju koji je sa stanjem na dan 31.08.2104. godine iznosio 353.665,40 KM podnosiocu zahtjeva dostavila novu opomenu pred isključenje, te je podnosiocu zahtjeva zakazala isključenje počev od 22.10.2014. godine;
u ostavljenom roku do 22.10.2014. godine, podnosilac zahtjeva nije platio dug po osnovu utrošene električne energije koji je tada iznosio 383.199,23 KM;
protivna strana je 22.10.2014. godine započela isključenje i u periodu 22.10.-06.11.2014. sa distributivne mreže isključila 374 mjerna mjesta javne rasvjete;
procedura ponovnog uključenja mjernih mjesta javne rasvjete je izvršena u periodu 03.11.–24.11.2014. godine, kada je izvršeno uključenje svih 374 mjernih mjesta;
dana 07.11.2014. godine podnosilac zahtjeva je izvršio uplatu iznosa od 165.112,92 KM kao dijela duga po osnovu utrošene električne energije za javnu rasvjetu;
protivna strana je dana 10.11.2014. sačinila poresku fakturu broj 04101790 u iznosu od 15.958,80 KM za 341 mjerno mjesto i dostavila je podnosiocu zahtjeva, a koja se odnosi na troškove isključenja i ponovnog priključenja i izdala maloprodajni fiskalni račun broj 13708 na ovaj iznos;
podnosilac zahtjeva nije platio iznos od 15.958,50 KM po fakturi od 10.11.2014. godine;
podneskom od 17.11.2014. godine, podnosilac zahtjeva je protivnoj strani izvršio povrat poreske fakture, a protivna strana je podnosiocu zahtjeva dostavila odgovor na podnesak;
postupajući po prigovoru podnosioca od 23.12.2014. godine, Odjeljenje za prigovore i žalbe krajnjih kupaca protivne strane je odgovorom na prigovor od 09.02.2015. godine odbilo u cjelosti kao neosnovan prigovor podnosioca.
Na osnovu navedenih činjenica, nesporno je utvrđeno da je protivna strana imala pravni osnov za primjenu mjere obustave isporuke električne energije. Naime, odredbom člana 80. alineja 3. Zakona o električnoj energiji, kao i odredbom člana 97. stav 1. tačka 1. Opštih uslova, propisano je da distributer može obustaviti isporuku električne energije isključenjem objekta krajnjeg kupca sa mreže, ako krajnji kupac ne plaća utrošenu električnu energiju u roku određenom ugovorom ili Opštim uslovima, a članom 98. stav 4. Opštih uslova propisano je da je distributer dužan prethodno obavijestiti krajnjeg kupca u pisanoj formi o nedostacima i nepravilnostima zbog kojih se može obustaviti isporuka električne energije i određuje rok i termin isključenja. Kako je iz kartice potrošača vidljivo da električna energija za potrebe javne rasvjete u gradu Bijeljini nije redovno plaćana u dužem vremenskom periodu od strane podnosioca zahtjeva, a dug sa stanjem na dan 31.08.2014. godine je iznosio od 353.665,40 KM, protivna strana je zbog neplaćanja ovog duga pravilno primijenila navedene odredbe Zakona o električnoj energiji i Opštih uslova. Budući da podnosilac zahtjeva prema opomeni pred isključenje od 10.11.2014. godine nije izmirio ovaj dug u ostavljenom roku do 22.11.2014. godine, protivna strana je pristupila proceduri isključenja 374 mjerna mjesta javne rasvjete. Iako je dana 07.11.2014. godine podnosilac zahtjeva izvršio uplatu iznosa od 165.112,92 KM po osnovu utrošene električne energije za javnu rasvjetu, ova uplata nije dovoljna da se izmiri cjelokupan dug. Protivna strana je ispoštovala i proceduru koja prethodi obustavi isporuke električne energije dostavivši podnosiocu zahtjeva blagovremeno obavještenje o isključenju, kako je to propisano odredbom člana 98. Opštih uslova. Navodi podnosioca da opomena pred isključenje, odnosno obavještenje o isključenju nije sačinjeno u skladu sa članom 98. Opštih uslova su neosnovani i usmjereni su na izbjegavanje ili odlaganje plaćanja utrošene električne energije. Opomena pred isključenje koja je izdata 13.08.2014. godine, ali po kojoj isključenje javne rasvjete nije izvršeno, kao i Opomena pred isključenje od 13.10.2014. godine, sadrži pravni osnov za isključenje, a to je dug podnosioca zahtjeva, te period u kojem se namjerava pristupiti isključenju javne rasvjete, sa pozivom podnosiocu da pripremi svoje objekte prije isključenja radi prevencije eventualnog nastanka štete. Pored toga, podnosiocu zahtjeva je protivna strana dana 13.08.2014. godine dostavila opomenu, odnosno obavještenje o isključenju kada protivna strana nije pristupila obustavi isporuke električne energije. Iako opomena pred isključenje ne sadrži informaciju o podnošenju prigovora na obavještenje o isključenju, podnosiocu zahtjeva je ostavljen primjeren i razuman rok da od momenta dostavljanja ove opomene do početka obustave isporuke da, u skladu sa odredbom člana 98. stav 2. tačka ž) Opštih uslova podnese prigovor na obavještenje o isključenju protivnoj strani ili da se o mogućnostima za njegovo podnošenje informiše u uslužnom centru protivne strane. Budući da je opomena pred isključenje izdata 13.10.2014. godine, a isključenje mjernih mjesta javne rasvjete započeto 22.10.2014. godine, protivna strana je postupila u skladu sa odredbom člana 98. stav 3. Opštih uslova, kojom je propisano da rok za isključenje naveden u obavještenju ne može biti kraći od osam dana od dana dostavljanja obavještenja. Dakle, protivna strana je prethodno obavijestila podnosioca zahtjeva o najavljenoj obustavi isporuke električne energije i u smislu odredbe člana 80. alineja 3. Zakona o električnoj energiji, Nakon obustave isporuke električne energije, podnosilac nije izmirio dug po osnovu utrošene električne energije. Pored toga, protivna strana je imala osnova i da u prethodnom periodu primjenom odredbe člana 97. stav 1. tačka j) Opštih uslova zbog toga što nije zaključen ugovor o snabdijevanju električnom energijom, izvrši obustavu isporuke električne energije podnosiocu zahtjeva. Članom 98. stav 1. tačka ž) Opštih uslova propisano je da obavještenje o isključenju između ostalog sadrži i mogućnost za podnošenje prigovora distributeru ili snabdjevaču na razloge isključenja te postupak po prigovoru. Naime, na svakom izdatom računu za utrošenu električnu energiju navodi se rok za plaćanje računa koji je do 25-tog mjesecu, a čije neplaćanje dovodi do nastanka osnova za obustavu isporuke električne energije, tako da je obavještenje o isključenju samo još jedan dodatni upozoravajući akt za neizimirene obaveze po osnovu utrošene električne energije koji prethodi isključenju. Bez obzira na činjenicu što podnosiocu zahtjeva u opomeni pred isključenje nije naznačena informacija o mogućnosti za podnošenje prigovora distributeru - snabdjevaču na razloge isključenja te postupak po prigovoru, ovo nije relevantana okolnost da mjeru obustavu isporuke električne energije učini neosnovanom. Pored toga, ovo obavještenje nema karakter upravno - pravnog akta koji bi takvu pouku kao sastavni dio morao sadržavati. Pa i u situaciji kada u upravno-pravnom aktu nema pouke o pravnom sredstvu, stranka može postupiti po propisima a može u roku od osam dana tražiti od organa koji je donio rješenje da ga dopuni kako je to propisano odredbom člana 198. Zakona o opštem upravnom postupku, ali ovaj nedostatak ne čini akt nevažećim. Imajući u vidu navedeno, prigovor protivne strane zbog nedostatka informacije o mogućnosti podnošenja prigovora na obavještenje o isključenju, nije relevantan sa stanovišta svrhe samog obavještenja, a podnosilac ovu okolnost ističe sa ciljem da izdejstvuje oslobađanje od plaćanja troškova isključenja i ponovnog uključenja javne rasvjete u iznosu od 15.958,80 KM koja se odnosi na troškove isključenja i ponovnog uključenja 341 mjernog mjesta javne rasvjete u Gradu Bijeljini.
Dakle, ni podnosilac zahtjeva ne spori činjenicu da je preuzeo električnu energiju koju je protivna starana isporučila i fakturisala, pa je prema tome podnosilac zahtjeva obveznik plaćanja računa po osnovu isporučene električne energije za potrebe javne rasvjete u gradu Bijeljini. Ova obaveza je propisana odredabama člana 14. stav 1. alineja 7. i 63. stav 1. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik RepubliKe Srpske“, broj 101/04).
Protivna strana je dana 10.11.2014. sačinila poresku fakturu broj 04101790 u iznosu od 15.958,80 KM a koja se odnosi na troškove isključenja za 341 mjerno mjesto. Ova faktura je sačinjena u skladu sa Cjenovnikom usluga protivne strane koji je objavljen na njenoj internet stranici, a koji se primjenjuje od 01.01.2010. godine - šifra 810036 troškovi isključenja i ponovnog uključenja, koju je protivna strana dostavila podnosiocu zahtjeva i izdala maloprodajni fiskalni račlun broj 13708 na ovaj iznos. S tim u vezi, protivna strana je pravilno primjenila odredbu člana 104. stav 1. Opštih uslova kojom je propisano da će se u slučaju obustave isporuke električne energije zbog razloga navedenih u članu 97. Opštih uslova izvršiti obračun troškova isključenja i ponovnog uključenja, koje troškove snosi krajnji kupac, tj. podnosilac zahtjeva. Navodi podnosioca da se navedena šifra za obračun troškova isključenja i uključenja ne može primjeniti jer još uvijek nije zaključen ugovor o snabdijevnju su neosnovani. Iako između stranaka nije zaključen ugovor o snabdijevanju električnom energijom u pisanoj formi, na osnovu ocjene prikupljenih dokaza, a posebno energetske kartice, kartice potrošača, računa za isporučenu električnu energiju, izvoda banke o izvršenom plaćanju, te izjašnjenja protivne strane utvrđeno je da je protivna strana u dužem vremenskom periodu isporučivala električnu energiju podnosiocu zahtjeva za potrebe javne rasvjete, koju je podnosilac zahtjeva plaćao, ali neblagovremeno i neuredno, što potvrđuje postojanje ugovornog odnosa povodom isporuke električne energije. Istina, odredbom člana 76. Zakona o električnoj energiji propisano je da se ugovor o kupoprodaji električne energije zaključuje u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, a odredbom člana 77. istog zakona propisan je sadržaj ovoga ugovora. Takođe je odredbama člana 10. tačka a. i b. i člana 11. stav 2. tačka a. Opštih uslova propisana obaveza snabdjevača i krajnjeg kupca da zaključe ugovor o snabdijevanju električnom energijom, a odredbom člana 51. Opštih uslova propisan je obavezan sadržaj ugovora o snabdijevanju. Međutim, ni zakonskim odredbama ni odredbama Opštih uslova nije propisano da se ugovor o snabdijevanju mora zaključiti u pisanoj formi, niti je propisano da je pisana forma ovoga ugovora uslov njegove važnosti.
U ovom slučaju je nesporno da nije zaključen ugovor o snabdijevanju električnom energijom u pisanoj formi i to se nerijetko događa u praksi. U ovom slučaju mjerna mjesta podnosioca zahtjeva su u dužem vremenom periodu priključena na elektrodistributivnu mrežu, pa potrebno je ukazati da je u to vrijeme bila propisana pravna pretpostavka da je ugovor o snabdijevanju zaključen pod određenim okolnostima, iako takav ugovor nije zaključen u pismenoj formi. U ovom slučaju su nepobitno utvrđene činjenice da su mjerna mjesta javne rasvjete dugi niz godina priključena na mrežu, da se kontinuirano isporučuje električna energija, da se mjerna mjesta redovno očitavaju, da se redovno fakturiše utrošena električna energija, da je protivna strana prihvatila podnosioca kao dugogodišnjeg krajnjeg kupca ektrične enrgije i da je podnosilac plaćao isporučenu električnu energiju, te da su elektroenergetski i tehnički uslovi za priključenje na distributivnu mrežu ovih mjernih mjesta već odavno ispunjeni. Na osnovu navedenih činjenica nesporno da između distributera-snabdjevača i podnosioca postoji pravni odnos povodom isporuke električne energije, odnosno postoji ugovor o snabdijevanju električnom energijom, samo što je taj ugovor u usmenoj formi.
Može se zaključiti da navedene odredbe zakona i Opštih uslova streme da se ugovor o snabdijevanju električnom energijom zaključi u pisanoj formi, kako bi se lakše dokazalo postojanje ugovora i kako bi postojala izvjesnost o pravima i obavezama ugovornih strana iz toga pravnog odnosa, što je jedan od značajnih preduslova da se ugovori uredno izvršavaju. Ovakav zaključak proizilazi i iz odredbe člana 111. Opštih uslova, kojim je propisan rok za zaključenje ugovora o snabdijevanju onih krajnjih kupaca koji prema ranijim propisima nisu morali da zaključe takve ugovore, jer je bila propisana pravna pretpostavka da su ti ugovori zaključeni pod odredđenim okolnostima. To su propisi koji su važili prije donošenja Zakona o električnoj energiji i Opštih uslova. Međutim, nezaključenje ovoga ugovora u pisanoj formi ne može se automatizmom isključiti postojanje takvog ugovora, kada drugi dokazi potvrđuju da postoji takav ugovor, kao što su energetske kartice, kartice potrošača, računi za isporučenu električnu energiju, dokazi o izvršenom plaćanju, te izjašnjenje protivne strane. Ukoliko bi se bi se na osnovu navedenih dokaza izveo činjenični zaključak da ne postoji ugovorni odnos u ovom slučaju, na taj način bi se povrijedilo jedno od osnovnih načela obligacionih odnosa iz odredbe člana 15. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) i ("Službeni Glasnik Republike Srpske", broj 17/93, 3/96, 39/03, 74/04), a to je jednaka vrijednost uzajamnih davanja u dvostranim odnosima. Iz navedenih razloga nisu se mogli prihvati komentari podnosioca na zaključak o rješavanju spora u skraćenom postupka i na nacrt rješenja.
Imajući u vidu navedeni činjenični i pravni osnov, odbijen je kao neosnovan zahtjev za podnosioca u vezi sa osporavanjem poreske fakture broj 04101790 od 10.11.2014. godine u iznosu od 15.958,80 KM koja se odnosi na troškove isključenja i ponovnog uključenja javne rasvjete, što je odlučeno tačkom 1. dispozitiva rješenja.
Kako se ovaj spor rješava u skraćenom postupku, a troškovi postupka su bili neznatni, te kako nijedna stranka u postupku nije podnijela zahtjev za naknadu troškova, Regulatorna komisija je tačkom 2. dispozitiva rješenja odlučila da svaka stranka snosi svoje troškove, koje je eventualno imala u ovom postupku, a na osnovu člana 27. stav 2. Zakona o električnoj energiji.
Pouka o pravnom lijeku se zasniva na odredbi člana 25. stav 2. Zakona o energetici i člana 5. i 15. Zakona o upravnim sporovima (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 109/05 i 63/11).
Pravna pouka:
Ovo rješenje je konačno. Protiv ovog rješenja može se pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana prijema ovog rješenja.
Predsjednik
Vladislav Vladičić
