Broj: R-12-462-82/10
Datum: 30.06.2010.
Na osnovu člana 72. stav 6. Zakona o električnoj energiji ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 8/08, 34/09 i 92/09), člana 213. stav 1. i 224. stav 3. Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 13/02 i 50/10) i člana 94. stav 2. tačka a, a u vezi sa članom 101. Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju sporova i žalbi ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 71/05), Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, rješavajući po žalbi Ubović Nade iz Banja Luke, zastupane po punomoćniku Ubović Bogdanu, na rješenje o izdavanju elektroenergetske saglasnosti na 12.redovnoj sjednici održanoj 30.06.2010. godine donijela je
RJEŠENJE
Obrazloženje
Ubović Nada iz Banja Luke (u daljem tekstu: podnosilac žalbe), zastupana po punomoćniku Ubović Bogdanu iz Banja Luke, podnijela je žalbu na Rješenje o izdavanju elektroenergetske saglasnosti, broj 1419/2010 od 1.04.2010. godine koje je izdato od strane MH ERS ZP “Elektrokrajina” a.d. Banja Luka, RJ “Elektrodistribucija” Banja Luka (u daljem tekstu: protivna strana). Žalba je zaprimljena u Regulatornoj komisiji za energetiku Republike Srpske (u daljem tekstu: Regulatorna komisija) dana 02.06.2010. godine, pod brojem 01-436-1/10. U žalbi se navodi da se priključenje poslovnog objekta podnosioca žalbe definiše preko krovnog nosača susjednog objekta, iako ne postoje nikakave tehničke prepreke da se električna energija priključi direktno na objektu podnosioca žalbe. Podnosilac žalbe navodi i da objekat preko kojeg se vrši priključenje na mrežu nije izgrađen u skladu sa propisima o građenju, te da bi u slučaju uklanjanja tog objekta nepotrebno bio izložen isključenju električne energije. Pored toga, u žalbi se navodi i da je osigurač nazivne struje 32A, iako je projektnom dokumentacijom predviđeno 35 A. Podnosilac žalbe navodi da je platio punu cijenu priključka, te smatra da bi trebao da dobije samostalan priključak, koji je nezavisan od drugih objekata.
Protivna strana je dostavila izjašnjenje na žalbu podnosioca u kojem je navedeno da je priključenje objekta podnosioca žalbe definisano preko susjednog objekta udaljenog svega nekoliko metara. Priključenje preko krovnog nosača na objektu podnosioca žalbe nije direktno moguće zbog visinske razlike, a tehnički je teško izvodljivo i iziskuje veće troškove. Protivna strana je navela da bi u slučaju uklanjanja susjednog objekta prije njegovog isključenja, bilo rješeno i pitanje priključka objekta podnosioca žalbe. Takođe, u izjašnjenju se navodi da je u zahtjevu za izdavanje elektroenergetske saglasnosti naveden zahtjev za priključnu snagu od 7,4 kW, što je ekvivalentno monofaznom priključku sa osiguračem od 32 A, a projektnom dokumentacijom je predviđen osigurač nazivne struje od 25 A. Protivna strana navodi da je za priključak objekta podnosioca žalbe primjenjeno tehnički prihvatljivo rješenje, a svako drugo rješenje bi bilo finansijski nepovoljnije.
Nakon razmatranja raspložive dokumentacije utvrđeno je, da je rješenje o izdavanju elektroenergetske saglasnosti za objekat podnosioca žalbe izdato u skladu sa zahtjevom za izdavanje elektroenergetske saglasnosti od 26.02.2010. godine, au kome je između ostalog navedena i priključna snaga od 7,4 kW, što odgovara monofaznom priključku sa osiguračem od 32 A. Iz dostavljene dokumentacije je utvrđeno i da je projektnom dokumentacijom za priključak podnosioca žalbe predviđen osigurač nazivne struje od 25 A. Takođe, elektroenergetska saglasnost je izdata u skladu sa odredbom 22. Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 85/08) i sadrži sve potrebne podatke propisane navedenim članom. Krovni nosač susjednog objekta preko koga se vrši priključenje je sastavni dio distributivne mreže, a članom 40. Zakona o električnoj energiji je propisano da je za rad, upravljanje, održavanje i razvoj distributivnog sistema odgovoran operater distributivnog sistema, koji je ovlašten da planira i izgrađuje distributivnu mrežu, vodeći računa pri tome o tehnički i ekonomski najprihvatljivijim rješenjima.
Pored toga, djelatnosti iz oblasti energetike, među kojima je i distribucija električne energije je djelatnost od opšteg interesa u smislu člana 4. Zakona o sistemu javnih službi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 68/07), a za njeno funkcionisanje je odgovoran distributer. U situaciji kada je mreža izgrađena u skladu sa planovima i tehničkim propisima, krajnji kupci nemaju osnova za zahtjeve u vezi sa distributivnom mrežom, kojima se distributer obavezuje da mimo planova vrši dislokaciju dijela distributivne mreže. Krajnji kupac može uspjeti sa takvim zahtjevom jedino, ukoliko se sa njim saglasi distributer, s tim da je krajnji kupac u obavezi da u tom slučaju snosi troškove dislokacije dijela mreže.
Neosnovana je i žalba distributera u dijelu koji se odnosi na razloge za dislokaciju mreže. Naime, podnosilac žalbe je naveo da postoji mogućnost uklanjenja objekta na kome se nalazi dio mreže, odnosno krovni nosač preko koga se priključuje objekat podnosioca žalbe, čime bi napajanje električnom energijom njegovog objekta bilo dovedeno u pitanje, a pri tom nije dostavio dokaze da će se objekat zaista i uklanjati. Međutim, i u slučaju da dođe do uklanjanja navedenog objekta, distributer je obavezan da o svom trošku obezbijedi nesmatano fukcionisanje distributivne mreže u cilju kontinuiranog napajanja objekta krajnjeg kupca, budući da je krajnji kupac električne energije prilikom priključenja objekta na distributivnu mrežu izmirio obaveze prema distributeru u vezi sa priključkom.
Imajući u vidu navedeni činjenični i pravni osnov, kao i to da su pobijanim rješenjem zadovoljeni tehnički kriterijumi za izvođenje priključka na objektu podnosioca žalbe, utvrđeno je da žalba neosnovana, te je na osnovu člana 72. stav 6. Zakona o električnoj energiji, člana224. stav3. Zakona o opštem upravnom postupku i člana 94. stav 1. tačka a. Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju sporova i žalbi, odlučeno kao u tački 1. dispozitiva ovog rješenja.
S obzirom da nijedna stranka u postupku nije podnijela zahtjev za naknadu troškova, Regulatorna komisija je tačkom 2. dispozitiva rješenja odlučila da svaka stranka snosi svoje troškove, koje je eventualno imala u ovom postupku, a na osnovu člana 27. stav 2. Zakona o električnoj energiji.
Pouka o pravnom lijeku je određena u skladu sa članom 5. i 15. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 109/05), te članom 27. stav 1. tačka g). Zakona o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 111/04, 109/05 i 37/06, 17/08, 119/08, 58/09 i 116/09).
Pravna pouka:
Ovo rješenje je konačno. Protiv ovog rješenja može se pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u Banjoj Luci u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.
Predsjednik
Milenko Čokorilo
Links:
[1] http://stari.reers.ba/lat/taxonomy/term/21