Broj: 01-170-29/18/R-115-154
Datum: 20.06.2019. godine
Na osnovu odredbi člana 28. stav 1. alineja 4. Zakona o električnoj energiji ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 8/08, 34/09, 92/09 i 1/11), člana 190. stav 1. i 2. Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18), člana 10. stav 1. tačka 9. Statuta Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 6/10), člana 33. stav 1. tačka g. Poslovnika o radu Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 59/10) i člana 43. Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju sporova i žalbi ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 70/10 i 7/19), nakon održane formalne rasprave u postupku rješavanja spora po zahtjevu Savić Predraga iz Čelopeka, Grad Zvornik, koga zastupa punomoćnik Dragan J. Gotovac, advokat iz Zvornika, protiv MH "ERS" - MP a.d. Trebinje - ZEDP "Elektro-Bijeljina" a.d. Bijeljina, u vezi sa tarifama po kojima se isporučuje električna energija, odnosno u vezi sa osporavanjem obračuna neovlašćene potrošnje električne energije, Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, na 115. redovnoj sjednici, održanoj 20.06.2019. godine, u Trebinju, donijela je
R J E Š E NJ E
1. ODBIJA SE zahtjev Savić Predraga iz Čelopeka od 04.05.2018. godine, kojim se osporava Obračun neovlašćeno utrošene električne energije broj 1630/17 od 13.04.2017. godine, u iznosu od 9.950,70 КM, na mjernom mjestu ''Predrag Savić-gradilišni za magacin'', identifikacioni broj 0038511400238007, koje se nalazi u Čelopeku bb, Grad Zvornik, kao neosnovan.
2. Svaka stranka snosi svoje troškove koje je imala u ovom postupku.
O b r a z l o ž e nj e
Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske (u daljem tekstu: Regulatorna komisija) primila je, dana 20.03.2018. godine, zahtjev za rješavanje spora Savić Predraga iz Čelopeka, Grad Zvornik, koga zastupa punomoćnik Dragan J. Gotovac, advokat iz Zvornika (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), te, dana 10.05.2018. godine, dopunu zahtjeva, protiv MH "ERS" - MP a.d. Trebinje - ZEDP "Elektro-Bijeljina" a.d. Bijeljina (u daljem tekstu: protivna strana), u vezi sa tarifama po kojima se isporučuje električna energija, odnosno u vezi sa obračunom neovlašćene potrošnje električne energije od 19.04.2017. godine u iznosu od 9.950,70 na mjernom mjestu ED broj 0038511400238007. Podnosilac u zahtjevu, između ostalog, navodi da je prilikom kontrole mjernog mjesta koja je izvršena 12.04.2017. godine, od strane radnika protivne strane pronađen kabal na dijelu priključka prije mjernog uređaja koji je bio instaliran radi održavanja svadbe, te priznaje da je taj kabal samo tada korišćen, a njemu se stavlja na teret obračun neovlašćene potrošnje za period od godinu dana.
Nakon razmatranja podnesenog zahtjeva, od protivne strane je aktom broj: 01-170-4/18 od 08.06.2018. godine, zatraženo izjašnjenje o zahtjevu podnosioca i dostavljanje raspoložive dokumentacije.
Protivna strana je, dana 31.07.2018. godine, dostavila izjašnjenje o zahtjevu i raspoloživu dokumentaciju. U izjašnjenju protivne strane je, između ostalog, navedeno da je podnosilac zahtjeva registrovan kao krajnji kupac na mjernom mjestu pod nazivom ''Predrag Savić-gradilišni za magacin'', identifikacioni broj 0038511400238007, koje se nalazi u Čelopeku, Grad Zvornik. Podnosilac zahtjeva je sa protivnom stranom, dana 04.10.2017. godine, zaključio ugovor o javnom snabdijevanju električnom energijom, a razvrstan je u kategoriju potrošnje ''ostala potrošnja na niskom naponu'', 2. tarifna grupa, kod kojih se isporučena aktivna električna energija obračunava na osnovu mjerenja jednotarifnim brojilom. Mjerno mjesto se nalazi u unutrašnjem dijelu objekta i nije uvijek dostupno za očitanje, a kada je objekat otključan, radnici uredno očitaju potrošnju električne energije. Postupajući po nalogu za rad br. 117025 od 12.04.2017. godine, članovi kontrolnog tima RJ ''Elekrtrodistribucija'' Zvornik su izvršili kontrolni pregled mjernog mjesta. Tom prilikom je utvrđeno da je sa vanjske strane objekta, kablom SКS 4x16 mm2 napojen kablovsko priključni ormar (u daljem tekstu: КP ormar), u kome se nalaze glavni instalacioni (nožasti) osigurači, a na odlaznoj strani ovih osigurača je u trenutku kontrole, pored provodnika koji je dalje priključen na mjerni uređaj, bio priključen i provodnik tipa PF 5x2,5 mm2 na koji je bila priključena trofazna utičnica tipa UКO-OTO (16A). Takođe, ovim pregledom je konstatovano da je podnosiocu zahtjeva odobrena priključna snaga za osigurače snage 3x25A, dok su na licu mjesta zatečeni osigurači nominalne snage 1x63A – 1x125A – 1x125A. Na opisani način je, kako navodi protivna strana, omogućena potrošnja električne energije mimo postojećeg mjernog uređaja, pa ovakvo činjenično stanje predstavlja neovlašćenu potrošnju električne energije iz odredbe člana 89. stav 1. tačka v) Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom, u daljem tekstu: Opšti uslovi (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 90/12). Utvrđeno činjenično stanje je konstatovano zapisnički, pri čemu su zapisnike potpisali samo članovi kontrolnog tima, dok je Savić Spomenka, majka podnosioca zahtjeva, koja je bila prisutna tokom kontrole, odbila da iste potpiše, što je konstatovano u zapisnicima. Protivna strana je detaljno pojasnila na koji način je, primjenom odredbi 89.-92. Opštih uslova, izvršila obračun naknade za neovlašćeno utrošenu električnu energiju za period od godinu dana, u ukupnom iznosu od 9.950,70 КM, na koji iznos je i glasio račun broj 9000076864 od 20.04.2017. godine, koji je podnosiocu zahtjeva uručen 03.05.2017. godine. Nakon toga, podnosilac zahtjeva je osporio obračun neovlašćene potrošnje putem prigovora od 19.05.2017. godine, navodeći da kontrolori u objektu koje je njegovo vlasništvo, nisu konstatovali nikakvu neovlašćenu potrošnju, već samo postojanje kabla i utičnice, na koji nije bilo ništa priključeno. Takođe je naveo da je postavljanje sporne utičnice bilo samo privremenog karaktera, kao i da je to učinjeno od strane nestručnog lica, za potrebe priključenja agregata zbog svadbe Aleksandra Babića, koja se odvijala u tom trenutku u objektu i nije mogla biti prekinuta. Po podnesenom prigovoru je postupalo Odjeljenje za prigovore i žalbe krajnjih kupaca, koje je nakon razmatranja navoda iz prigovora, dana 31.05.2017. godine, sačinilo odgovor po prigovoru, kojim se prigovor odbija kao neosnovan. Odgovor po prigovoru je dostavljen podnosicu zahtjeva, ali je vraćen protivnoj strani, sa naznakom da je primalac obaviješten o pošiljci, a istu nije podigao. Protivna strana navodi da je neosporno utvrđeno postojanje neovlašćene potrošnje na mjernom mjestu podnosioca zahtjeva, a i sam podnosilac iznosi podatke o licima koja su pored njega, učestvovala u nedozvoljenom priključenju na mrežu. Činjenica da ovo priključenje nije trajalo duži vremenski period se ne može prihvatiti, jer svaka manipulacija na priključnom vodu, glavnim instalacionim osiguračima, kao i samom mjernom uređaju, svih drugih lica, osim ovlašćenih radnika protivne strane, predstavlja neovlašćenu potrošnju. Pronađena utičnica je tokom nepoznatog perioda bila na raspolagnju podnosiocu zahtjeva za neovlašćeno korišćenje električne energije, pa je primijenjen period za obračun neovlašćene potrošnje od godinu dana, jer na objektu nije bilo istaknuto radno vrijeme, koje bi se moglo uzeti kao parametar prilikom sačinjavanja obračuna neovlašćene potrošnje. Na kraju izjašnjenja, protivna strana predlaže da Regulatorna komisija donese rješenje kojim se odbija zahtjev podnosioca u vezi sa osporavanjem obračuna neovlašćene potrošnje, kao neosnovan.
Na 90. redovnoj sjednici, održanoj 07.09.2017. godine, Regulatorna komisija je donijela zaključak broj 01-170-7/18/R-90-205, da se ovaj spor rješava u skraćenom postupku i utvrdila i nacrt rješenja. Nakon sprovedenog skraćenog postupka, Regulatorna komisija je, na 93. redovnoj sjednici, održanoj 27.09.2018. godine, donijela konačno rješenje broj 01-170-12/18/R-93-231 kojim je odbijen kao nesonovan zahtjev podnosioca kojim je osporavao Obračun neovlašćeno utrošene električne energije broj 1630/17 godine od 13.04.2017. godine, u iznosu od 9.950,70 КM, na mjernom mjestu ''Predrag Savić-gradilišni za magacin'', identifikacioni broj 0038511400238007, koje se nalazi u Čelopeku bb, Grad Zvornik, kao neosnovan.
Okružni sud u Trebinju je, postupajući po tužbi Savić Predraga od 19.10.2018. godine, podnesenoj protiv konačnog rješenja Regulatorne komisije 01-170-12/18/R-93-231 od 27.09.2018. godine, donio presudu broj 15 0 U 004074 18 U od 15.02.2019. godine, kojom je tužba uvažena i Rješenje Regulatorne komisije broj 01-170-12/18/R-93-231 od 27.09.2018. godine poništeno. U ovoj presudi je sud izložio pravno shvatanje i primjedbe u pogledu primjene pravila postupka, smatrajući da se u ovom sporu nije moglo donijeti rješenje po pravilima skraćenog postupka, već je bilo potrebno odžati raspravu, radi saslušanja stranaka, te izvesti i druge dokaze na raspravi.
Prihvatajući pravna shvatanja suda u pogledu primjene pravila postupka, a na osnovu odredbe člana 60. stav 1. Pravilnika o javnim raspravama i rješavanju sporova i žalbi (u daljem tekstu: Pravilnik), Regulatorna komisija je, na 106. redovnoj sjednici, održanoj 20. marta 2019. godine u Trebinju, donijela Zaključak broj 01-170-18/18/R-106-47 o održavanju formalne rasprave u ovom sporu.
Formalna rasprava je održana, dana 10.04.2019. godine, u prostorijama MH "ERS" - MP a.d. Trebinje - ZEDP "Elektro-Bijeljina" a.d. Bijeljina, RJ ''Elektrodistribucija'' Zvornik. Na raspravi su, pored zaposlenih u Regulatornoj komisiji, bili prisutni: podnosilac zahtjeva, punomoćnik podnosioca zahtjeva, svjedoci podnosioca zahtjeva, punomoćnik protivne strane i svjedoci protivne strane.
Punomoćnik podnosioca zahtjeva je na raspravi, između ostalog, istakao da ostaje kod dosadašnjih navoda iz dostavljenih podnesaka i istakao da se u ovom slučaju nije radilo o neovlašćenoj potrošnji, već je podnosilac zahtjeva samo stvorio tehničku mogućnost da za vrijeme proslava u slučaju nestanka struje u objektu isključi objekat sa mreže i uključi agregat za proizvodnju struje. Predlažio je vještačenje u ovom predmetu, kojim bi da vještak elektro struke izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju ovog spisa, zatim u fotodokumentaciju i druge dokaze koji se nalaze u krivičnom spisu Osnovnog suda u Zvorniku u predmetu broj 83 0 К 034811 17, zatim da se izvrši uvid na licu mjesta u sve elektroinstalacije u objektu Grand sala, te postojeći agregat koji je još uvijek u istoj sali i da stručno mišljenje da li je postojeći kabal korišćen za neovlapšćenu potrošnju ili iskljičivo za priključak na agregat, te da pojasni sva tehnička pitanja kada se evidentira na brojilu proizvodnja struje iz agregata, te da li je moguće i kako je sve tehnički na licu mjesta urađeno sa aspekta potencijalne mogućnosti ili nemogućnosti za neovlašćenu potrošnju. Potom je istakao, da ukoliko organ ne prihvata novo vještačenje, predao je nalaz i mišljenje ovog istog vještaka koji je vještačio u krivičnom postupku iz jula 2018. godine.
Podnosilac zahtjeva, saslušan kao stranka, je, između ostalog, istakao da je domaćin svadbe održane 11.02.2017. godine, tražio da se omogući rezervno napajanje u slučaju nestanka električne energije u objektu. Navodi da mu je jedan gost, koji je trebao biti na svadbi, a koji je tada radio u elektrodistribuciji, čijeg se imena nije mogao sjetiti, dao tehničko rješenje o mogućnostima priključenja agregata u datim okolnostima. On je tada predložio da se agregat ne priključuje na unutrašnje instalacije iz razloga što će se oslobađati dim u unutrašnjost objekta, pa je najbolje da se tehničko priključenje rješenja agregata izvede na КP oramaru, odnosno sa spoljne strane objekta. Ovo priključenje je izvršio ovaj radnik elektrodistribucije po njegovom nalogu i u njegovom prisustvu na mjestu koje je on smatrao najpogodnijim, a to je ono mjesto koje je zatečeno prilikom kontrole. Podnosilac navodi da je tom prilikom klještima izvadio osigurače i na ovom kablu skinuo izolaciju oko 10 cm, te taj kraj direktno uvrnuo tim istim klještima oko kleme na odlaznoj strani osigurača. On je pojasnio da u slučaju kad nestane električne energije, da se osigurači trebaju izvaditi, potom agregat priključiti na utičnicu i startovati.
Punomoćnik protivne strane, na raspravi je istakao da u cjelosti ostaje kod svih činjeničnih tvrdnji i pravnog osnova iznesenih u toku ovog postupka, te do sada predloženih dokaza, pri čemu u cjelosti osporava tvrdnje iz zahtjeva za rješavanje spora.
Svjedoci koje je predloži punomoćnik podnosioca zahtjeva Slaviša Aničić i Vlado Ivanović su potvrdili da im je poznato da je u februaru 2017. godine, podnosilac zahtjeva uz pomoć električara na ovom mjernom mjestu i tu u dijelu gdje se nalaze osigurači, skinuo osigurače i sa zadnje strane table spojio kabal dužine oko 2-3 metra, koji je bio spojen na agregat. Ovo je urađeno iz razloga da se u slučaju nestanka struje, objekat može napajati električnom energijom. Na kraju tog kabla je bila instalisana utičnica na koju bi se trebao priključivati agregat u slučaju potrebe. Na ovu utičnicu se samo priključivao agegat u slučaju nestanka električne energije u objektu i za druge svrhe se nije koristila. Ovaj kabal sa utičnicom je bio smotan i stavljen u kutiju sa osuguračima, tako da je uvijek bio spreman za slučaj potrebe.
Svjedoci koje je predložio punomoćnik protivne strane Danilović Saša, Mihajlović Ljubinko i Zarić Bojan, kao ovlašćene radnike protivne strane, koji su, dana 12.04.2017. godine, zaspisnički konstatovali postojanje neovlašćene potrošnje na mjernom mjestu podnosioca zahtjeva, u podudarnim izjavama potvrdili su, da su, u skladu sa izdatim nalogom za rad, dana 12.04.2017. godine, vršili kontrolu mjernog mjesta podnosioca zahtjeva na КP ormaru. Otvaranjem poklopca ormara, u unutrašnjosti ormara su zatekli kabal koji je bio priključen jednim krajem na priključni vod i to na odlaznu stranu nožastih osigurača. Priključni vod do nožastih osigurača je bio 4x16 mm2, a od nožastih osigurača prema brojilu je bio 4x25 mm2 bakarni. Ovaj sporni kabal koji je bio priključen jednom stranom na odlaznu stranu nožastih osigurača, bio je presjeka 5x2,5 mm2. Ovaj kabal je bio smotan u ormaru ispod poklopca, a na drugom kraju ovog kabla je bila instalisana jedna trofazna, industrijska UКO UTO utičnica, na koju u momentu kontrole ništa nije bilo priključeno. U tom momentu nije primjećen nikakav agregat u blizini. Istakli su da su zatekli neovlašćeno priključenje spornog kabla u dijelu između priključenja na distributivnu mrežu i brojila, a na tom dijelu se ne mogu izvoditi nikakvi priključci. Inače, na ovu utičnicu je bilo moguće priključiti ne samo agregat, već i hladnjače i bilo koji drugi potrošač električne energije.
Nakon održane formalne rasprave, voditelj postupk je sačinio Izvještaj sa formalne rasprave, koji je dostavljen strankama, te im je ostavljen rok od osam dana za podnošenje komentara na izvještaj. U ostavljenom roku, podnosilac zahtjeva je, putem punomoćnika, dostavio komentare na izvještaj voditelja postupka. U komentarima je, između ostalog. naveo da voditelj postupka nije prihvatio prijedlog iznesen na formalnoj raspravi, za izvođenje dokaza putem vještačenja, pa je na raspravi samo priložen nalaz i mišljenje vještaka, koji je vršio vještačenje u krivičnom postupku, a koji je vođen protiv podnosioca zahtjeva. Podnosilac zahtjeva u komentarima osporava period za obračun neovlašćene potrošnje od godinu dana, za koji smatra da je posljedica pogrešno i nepotpuno utvđenog činjeničnog stanja, a koji je primijenjen prilikom sačinjavanja obračuna neovlašćene potrošnje. Naime, podnosilac zahtjeva smatra da je u konkretnom slučaju ovaj period trebao biti određen u trajanju od 61 dan, i to od 11.02.2017. godine, kada je održano svadbeno veselje, pa do 12.04.2017. godine, kada je kontrolom mjernog mjesta utvrđena neovlašćena potrošnja. U pogledu vođenja krivičnog postupka protiv podnosioca zahtjeva, u komentrima se navodi da je nadležni sud donio oslobađajuću presudu koja još nije pravosnažna, budući da je podnesena žalba tužilaštva, pa se iz tog razloga ova presuda nije mogla koristiti kao dokaz na raspravi. Međutim, kada presuda postane pravosnažna, ona će imati obavezujuću snagu u pogledu postojanja ili nepostoajnja krivičnog djela, a njome će biti i utvrđen period trajanja neovlašćene potrošnje, odnosno od kada je sporni kabal bio priključen bez odobrenja protivne strane. Podnosilac zahtjeva u komentarima predlaže da Regulatorna komisija odbije preporuku voditelja postupka, te da se naloži nastavak formalne rasprave u cilju daljeg izvođenja dokaza, radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja.
Izvršen je uvid u zahtjev za rješavanje spora od 12.03.2018. godine i dopunu zahtjeva od 04.05.2018. godine, kao i sljedeću dokumentaciju, kao dokaze podnosioca zahtjeva: nalog za rad od 12.04.2017. godine, zapisnik o kontrolnom pregledu mjernog mjesta od 12.04.2017. godine, zapisnik o utvrđivanju neovlašćene potrošnje električne energije od 12.04.2017. godine, obračun neregistrovane energije od 13.04.2017. godine, prigovor na fakturu od 19.05.2017. godine, odgovor po prigovoru od 31.05.2017. godine, izjavu Vlada Ivanovića od 03.05.2018. godine, izjavu Veselka Ivanovića od 02.05.2018. godine, izjavu Slaviše Aničića od 02.05.2018. godine, crno bijele kopije mjernog uređaja, te račune za isporučenu električnu energiju. Takođe je izvršen uvid u izjašnjenje protivne strane od 26.07.2018. godine, kao i sljedeću dokumentaciju, kao dokaze protivne strane: ugovor o javnom snabdijevanju električnom energijom od 04.10.2017. godine, deklaraciju o priključku od 11.12.2105. godine, elekroenergetsku saglasnost od 05.08.2008. godine, zapisnik o izvršenoj kontroli od 01.08.2008. godine, prijavu mjernog mjesta od 01.08.2008. godine, ugovor o uslovima za priključenje na elektrodistributivnu mrežu od 05.12.2007. godine, rješenje o prethodnoj elektroenergetskoj saglasnosti od 05.12.2007. godine, zahtjev za izdavanje prethodne elektroenergetske saglasnosti od 03.12.2007. godine, dokument dostava podataka od 28.06.2018. godine, povratnice o neuručenju odgovora po prigovoru od 31.05.2017. godine, predračun i račun za neovlašćeno utrošenu električnu energiju od 20.04.2017. godine, dokument dostava fakture za naknadu neovlašćene potrošnje električne energije od 20.04.2017. godine, izjavu o plombiranju od 12.04.2017. godine, kartice obračuna kupca, arhivu prometa, čitačke liste, komentare na zaključak i nacrt rješenja, nalaz i mišljenje vještaka elektrotehničke struke, punomoći stranaka i komentare podnosioca zahtjeva na izvještaj voditelja postupka od 20.05.2019. godine.
Nakon održane formalne rasprave i na osnovu uvida u sve priložene dokaze stranaka u ovoj pravnoj stvari, komentara podnosioca zahtjeva na izvještaj voditelja postupka, te nakon izvršene ocjene dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, uz potpuno poštovanje pravnih shvatanja suda i primjedbi u pogledu postupka iz presude Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 004074 18 U od 15.02.2019. godine, utvrđene su sljedeće činjenice relevantne za odlučivanje:
u evidencijama protivne strane, kao krajnji kupac u kategoriji potrošnje ''ostala potrošnja na niskom naponu'', 2. tarifna grupa, kod kojih se isporučena aktivna električna energija obračunava na osnovu mjerenja jednotarifnim brojilom, na mjernom mjestu pod nazivom ''Predrag Savić-gradilišni za magacin'', identifikacioni broj 0038511400238007, koje se nalazi u Čelopeku bb, Grad Zvornik registrovan je podnosilac zahtjeva;
podnosilac zahtjeva je sa protivnom stranom dana 04.10.2017. godine, zaključio ugovor o javnom snabdijevanju električnom energijom;
na osnovu naloga za rad broj 117025 od 12.04.2017. godine, radnici protivne strane su, dana 12.04.2017. godine, izvršili kontrolni pregled mjernog mjesta i utvrdili da je sa vanjske strane objekta, kablom SКS 4x16 mm2 napojen kablovsko priključni ormar (КP ormar), u kome se nalaze glavni instalacioni (nožasti) osigurači, a na odlaznoj strani ovih osigurača, dakle, prije mjernog uređaja, je, u trenutku kontrole, pored provodnika koji je dalje priključen na mjerni uređaj, bio priključen i provodnik tipa PF 5x2,5 mm2, na koji je bila priključena trofazna utičnica tipa UКO-OTO (16A);
ovim kontrolnim pregledom je konstatovano da je podnosiocu zahtjeva odobrena priključna snaga za osigurače snage 3x25A, dok su na licu mjesta zatečeni osigurači nominalne snage 1x63A – 1x125A – 1x125A;
utvrđeno činjenično stanje je konstatovano zapisnikom o kontrolnom pregledu mjernog mjesta i zapisnikom o utvrđivanju neovlašćene potrošnje električne energije uz potpis radnika protivne strane, a kontrolnom pregledu je prisustvovala Spomenka Savić, majka podnosioca zahtjeva, koja je odbila da potpiše navedene zapisnike;
protivna strana je dana 13.04.2017. godine, u skladu sa propisima, sačinila Obračun neovlašćeno utrošene električne energije broj 1630/17 u iznosu od 9.950,70 КM, na koji iznos je glasio i račun broj 9000076864 od 20.04.2017. godine;
obračun neovlašćeno utrošene električne energije se odnosi na period od godinu dana, tj. na period 13.04.2016-12.04.2017. godine;
povodom prigovora podnosioca od 19.05.2017. godine na obračunati iznos neovlašćene potrošnje, protivna strana je aktom broj 2555-1/17 od 31.05.2017. godine, dostavila odgovor po prigovoru, kojim je prigovor odbijen kao neosnovan;
podnosilac zahtjeva nije izvršio plaćanje iznosa fakturisanog po osnovu izvršenog obračuna neovlašćene potrošnje;
podnosiocu zahtjeva nije obustavljena isporuka električne energije.
Na osnovu izvedenih dokaza, a posebno sačinjenih zapisnika na licu mjesta dana 12.04.2017. godine, izjava tri ovlašćena radnika protivne strane na formalnoj raspravi, izjave i priznanja podnosioca zahtjeva, kao i izjava svjedoka koje je predložio podnosilac zahtjeva, kojima je potvrđeno da su postojale nepravilnosti na priključku, koje su konstatovane i ovim zapisnicima, bez ikakve sumnje je utvrđeno da je, dana 12.04.2017. godine, u КP ormaru sa mjernim mjestom podnosioca zahtjeva zatečen kabal, koji je bio priključen jednim krajem na priključni vod, odnosno elektrodistributivnu mrežu i to na odlaznu stranu nožastih osigurača, dakle, prije mjernog uređaja. Priključni vod do nožastih osigurača je bio presjeka 4x16 mm2, a od nožastih osigurača prema brojilu je bio presjeka 4x25 mm2 - bakarni. Sporni kabal koji je bio priključen jednim karajem na odlaznu stranu nožastih osigurača, bio je presjeka 5x2,5 mm2. Ovaj kabal je bio smotan u ormaru ispod poklopca, a na drugom kraju ovog kabla je bila instalisana jedna trofazna, industrijska UКO UTO utičnica, na koju u momentu kontrole ništa nije bilo priključeno. Na ovaj način su stvorene tehničke mogućnosti neovlašćenog preuzimanja električne energije sa mreže bez mjerenja. Pored ove nepravilnosti, utvrđena je i nepravilnost koja se ogleda u tome da su na licu mjesta zatečeni osigurači nominalne struje 1x63A – 1x125A – 1x125A, iako je podnosiocu zahtjeva elektroenergetskom saglasnošću odobrena priključna snaga, koja odgovara osiguračima nominalne struje 3x25A. Ovim je omogućeno angažovanje veće priključne snage, od one koja je odobrena rješenjem o elektroenergetskoj saglasnosti broj 166/08 od 05.08.2008. godine. Navedene činjenice potvrđuju da su na priključku podnosioca zahtjeva preduzete neovlašćene radnje, kojima je u tehničkom smislu omogućeno preuzimanje električne energije sa elektro distributevne mreže bez mjerenja. Sporni kabal je bio priključen na priključnom vodu prije mjernog uređaja, a taj dio priključka odnosno priključnog voda pripada distributivnoj mreži u smislu odredbe člana 70. stav 3. Zakona o električnoj energiji. Takođe, u smislu odredbe člana 69. stav 2. mjerni uređaj predstavlja primopredajno mjesto i mjesto razgraničenja osnovnih sredstava distributera i korisnika mreže. Ove tehničke nepravilnosti na mreži i priključku su izvedene od strane neovlašćenog lica, bez elektroenergetske saglasnosti distributera i bez ugovora o priključenju, te predstavljaju neovlašćenu potrošnju električne energije u smislu odredbe člana 89. stav 1. tačka a. Opštih uslova, i u smislu odredbe člana 89. stav 1. tačka v) Opštih uslova – potrošnja bez mjernih uređaja ili mimo njih, budući da je na opisani način omogućeno da se električna energija troši bez njenog registrovanja na postojećem mjernom uređaju. Ove dvije kvalifikacije o neovlašćenoj potrošnji ne isključuju jedna drugu u smislu odredbi člana 91. stav 2. tačka a. podtačka 2. i 4. Opštih uslova, budući da je ovim odredbama propisan isti i jedinstven način obračuna za dva navedena vida neovlašćene potrošnje. Bez obzira na navedene kvalifikacije o vidovima neovlašćene potrošnje, nesumljivo je utvrđeno da se u ovom slučaju radi o neovlašćenom priključenju na elektrodistributivnu mrežu i u smislu odredbe člana 44. stav 1. Opštih uslova, budući da sporno priključenje na elektrodistritivnu mrežu nisu izveli ovlašćeni radnici protivne strane.
Odredbom člana 39. Zakona o električnoj energiji je propisano da je za rad (pogon), upravljanje, održavanje i razvoj distributivne mreže odgovoran operator distributivnog sistema – distributer. Na osnovu ove odredbe proizilazi da jedino ovlašteni distributer može da preduzima radnje na elektrodistributivnoj mreži i priključku i zbog toga je na osnovu ove zakonke odredbe distrtibuter i ogovoran za sve sopstvene radnje koje je preduzeo na mreži i priključku. Ova zakonska odredba jasno propisuje da nije dozvoljeno preduzimanje radnje na elektrodistributivnoj mreži od strane neovlašćenih lica, pa prema tome svako neovlašćeno djelovanje na priključku i elektrodistributrivnoj mreži predstavlja neovlašćenu potrošnju u smislu člana 89. Opštih uslova. Nadalje, odredbom člana 72. stav 1. Zakona o električnoj energiji je propisano da je za svaki pojedinačni priključak na elektrodistributivnu mrežu, korisnik distributivnog sistema dužan pribaviti elektoenergetsku saglasnost i to prije izdavanja odobrenja za građenje, a odredbom člana 72. stav 3. istog zakona je propisano da je korisnik distributivnog sistema dužan pribaviti i novu elektroenergetsku saglasnost ako se mijenjaju parametri priključka na osnovu kojih je izdata ranija elektroenergetska saglasnost. Na osnovu odredbe člana 72. stav 4.
Zakona o električnoj energiji, elektroenergetsku saglasnost izdaje distributer, u okviru javnog ovlašćenja, u formi rješenja, kao pojedinačnog upravnog akta. Dakle, u ovom slučaju je bez ikave sumnje utvrđeno da je neovlašćeno lice, bez elektroenergetske saglasnosti distributera, sporni kabal presjeka 5x2,5 mm2, sa trofaznom, industrijskom UКO UTO utičnicom, priključio na elektrodistributivnu mrežu, te da je neovlašćeno lice, takođe, bez elektroenergetske saglasnosti distributera povećalo priključnu snagu na način da je umjesto tri osigurača nominalne struje 3x25A, instalisao osigurače nominalne struje 1x63A – 1x125A – 1x125A. Кod nesporno i potpuno utvrđenog relevantnog činjeničnog stanja, a na osnovu navedenih odredbi Zakona o električnoj energiji i Opštih uslova, bez ikakve sumnje je utvrđeno da je na objektu podnosioca zahtjeva postojala neovlašćena potrošnja električne energije. Кada se upotrebljava izraz "neovlašćena potrošnja električne energije", ovaj izraz treba sagledavati kao protivpravnu pojavu i protivpravne radnje u smislu navedenih odredbi Zakona o električnoj energiji i Opštih uslova, kao posebnih propisa u oblasti energetike, a ne riječ "potrošnja" u ovom izrazu, shvatati doslovno i intuitivno u smislu utvrđivanja faktičkog preuzimanja i faktičke potrošnje električne energije sa mreže. Ovo iz razloga što u propisima nije pronađen adekvatniji izraz za ovu kompleksu, protivpravnu i društveno opasnu pojavu, koja u sebi nosi dvije vrste odgovornosti, koje su kumulisane u istoj pravnoj stvari. S jedne strane je odgovornost kupca električne energije za plaćanje obračuna neovlašćene potrošnje elektrine energije prema distributeru, o kojoj se odlučuje, kao predmetu upravne stvari pred Regulatornom komisijom, a s druge strane je odgovornost lica za preduzimanje protivpravnih i društveno opasnih radnji radnji na mreži i priključku, o kojoj se odlučuje, kao predmetu krivične stvari, pred nadležnim sudom.
Obrazloženi činjenični i pravni osnov je u suštini zasnovan na fizičkim specifičnostima električne energije kao robe koja se plasira na tržište, jer ona u pojavnom smislu ne posjeduje masu, nije vidljiva, pa prema tome nije ni očigledno mjerljiva, odnosno nije mjerljiva uobičajnim mehanizmima za mjerenje količina neke robe. Zbog toga se električna energija može izmjeriti samo posebno napravljenim mjernim uređajima, čiji princip rada je zasnovan na električnim i fizičkim svojstvima električne energije i koje nadležni državni organ projerava, štiti i verifikuje. Samo na takvim mjernim uređajima, izmjerena količina električne energije, se može obračunati i fakturisati, te biti predmet pravnog i ekonomskog prometa na tržištu u smislu odredbe člana 82. Opštih uslova i člana 15. Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ" broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) i ("Sl. Gl. Rep. Srpske" broj 17/93, 3/96, 39/03, 74/04). Dakle, suština neovlašćene potrošnje električne energije, kao upravne stvari i jeste, da je izostalo ispravno mjerenje robe koja se plasira na tržište u skladu sa propisima iz oblasti energetike. S obzirom na naprijed ukazane fizičke specifičnosti električne energije, te okolnost da je izostalo pravilno mjerenje, odnosno da je stvorena tehnička mogućnost preuzimanja električne energije sa mreže bez mjerenja, nemoguće je utvrditi da li je bilo preuzimanja i kolika je stvarna količina pod takvim okolnostima preuzete električne enerigije i snage sa mreže. Zbog toga je bilo nužno to posebno propisom urediti, pa je tako odredbama člana 91. i 92. Opštih uslova, koje su utemeljene u odredbi člana 74. tačka 12. Zakona o električnoj energiji, propisan način utvrđivanja količina energije i snage, kod neovlašćene potrošnje, te način primjene tarifa na tako utvrđenu količinu i snagu. Dakle, ukoliko izostane pravilno mjerenje, zbog neovlašćenih radnji, propisani način je jedini mogući i pravno obavezujući način utvrđivanja količine i snage preuzete električne energije, koja se može fakturisati učesniku na tržištu i izraziti u novčanom iznosu.
Zbog toga su i u ovom slučaju, kod nesporno utvrđenih nepravilnosti u vidu neovlašćenog priključenja na mrežu i povećanja angažovane snage bez elektroenergetske saglasnosti, primijenjene navedene odredbe Zakona o električnoj energiji i odredbe Opštih uslova, kako u pogledu utvrđivanja neovlašćene potrošnje električne energije, tako i u pogledu sačinjavanja obračuna neovlaštene potrošnje električne energije.
Na osnovu navedenih matrijalno pravnih odredbi Zakona o električnoj energiji i Opštih uslova, u postupku rješavanja ove upravne stvari bilo je potrebno utvrditi relevantne činjenice da li je bila stvorena tehnička mogućnost za preuzimanja električne energije iz distributivne mreže, bez pravilnog i verifikovanog mjerenja i da li je obračun neovlašćeno preuzete električne enerije sačinjen u skladu sa odredbama Opštih uslova, a što je u ovom slučaju nesporno utvrđeno.
Imajući u vidu naprijed obrazloženi činjenični i pravni osnov u cjelosti su neosnovane tvrdnje podnosioca zahtjeva i njegovorg punomoćnika da se u ovom slučaju nije radilo o neovlašćenoj potrošnji električne energije. Njihovo priznanje da je podnosilac zahtjeva nalagao preduzimanje neovlašćenih radnji u objektu i da je time stvorena tehnička mogunost da za vrijeme proslava u slučaju nestanka električne energije u objektu, isključi objekat sa mreže i uključi agregat, i to radnjama na priključom vodu, kao dijelu distrubutivne mreže, u stvari potvrđuje da je podnosilac zahtjeva neovlašćeno pristupao distributivnoj mreži i vršio brojne manipulacije na priključku i osiguračima, a time i potvrdio postojanje novlašćene potrošnje, kao protupravne pojave. Prema tome, nije relevantno za koje namjene je u tehničkom smislu omogućena neovlašćena potrošnja električne energije, niti je relevantno da li je bilo preuzimanja u momentu kontrole, te kolika je stvarna količina neovlašćene potrošnje, budući da je ovu stvarnu količinu nemoguće utvrditi, kako je naprijed obrazloženo. Nije se mogao prihvatiti ni nalaz vještaka elektro struke, sačinjen za potrebe krivičnog postupka, jer se u tom postupku utvrđuje druga vrsta odgovornosti, odnosno krivična odgovornost, te i iz razloga što tim nalazom nisu dovedene u pitanje niti osporavane zatečene nepravilnosti na priključku i mreži, kao relevantne činjenice za odlučivanje o zahtjevu, a koje su bez ikakve sumnje utvrđene i koje među strankama nisu sporne. Prema tome, za odlučivanje o zahtjevu, kojim se osporava postojanje neovlašćene potrošnje, nije relevantna ni okonost da je podnosilac zahtjeva presudom nadležnog suda oslobođen od optužbe za krivično djelo iz člana 95a. Zakona o električnoj energiji. Naime, u tom postupku se odlučivalo o krivičnoj odgovornosti za preduzimanje nedozvoljenih radnji, koje čine obilježja krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. U ovoj upravnoj stvari, su nesporno utvrđene činjenice da su postojale nepravilnosti u energetskom smislu, na priključnom vodu, kao dijelu distributivne mreže, na čemu se zasniva odgovornost podnosioca zahtjeva, kao korisnika distributivne mreže, prema protivnoj strani, kao distributeru, a ova odgovornost je nezavisna od krivične odgovornosti.
Osim toga, ne mogu se prihvatiti nikave pravne kvalifikacije vještaka o neovlašćenoj potrošnji, budući da je za takve kvalifikacije na osnovu zakonskog propisa nadležna Regulatorna komisija. Takođe nalaz vještaka u pogledu procjene potrošnje električne enegije uslijed utvrđenih nepravilnosti na priključku podnosioca zahtjeva, nije se mogla prihvatiti, jer se protivi navedenim imperativnim odredbama Zakona o električnoj enegiji i imperativnim odredbama Opših uslova, koje ne dozvoljavaju utvrđivanje stvarne količine neovlaštene potrošnje električne energije, budući da je to nemoguće, kako je naprijed obrazloženo. Tako se nije mogla prihvatiti ni procjena potrošnje prema potrošnji prije i poslije otkrivanja neovlašćene potrošnje, jer se budućom potrošnjom može upravljati, zbog čega navedene odredbe Opštih uslova ne propisuju takvu mogućnost. Navedene imperativne odredbe zakona i Opštih uslova ne dozvoljavaju utvrđivanje tih količina prema subjektivnom osjećaju pravičnosti, kako bi se izbjegle bilo kakve proizvoljnosti subjektivne prirode i kako bi se obezbijedila pravna sigurnost. Zbog toga se nisu mogle prihvatiti kao relevantne, tvrdnje podnosioca zahtjeva i njegovog punomoćnika, niti dokazi koji su potvrđivali te tvrdnje, da u vrijeme otkrivanja neovlašćene potrošnje nije bio priključen nikakav električni uređaj na trofaznu, industrijsku UКO UTO utičnicu na spornom kablu i da je ova utičnica služila samo za priključivanje agregata u slučaju nestanka električne energije u objektu. Takođe se nije mogao prihvatiti ni prijedlog da se sagledaju podaci o potrošnji električne energije podnosioca zahtjeva na svim mjernim mjestima u Čelopeku i podaci o gubicima na mreži gdje je priključen objekat podnosioca zahtjeva, kao i prijedlog za utvrđivanje tokova struje u slučaju uključivanja agregata, budući da ove tvrdnje i predložene provjere, na osnovu navedenih odredbi Zakona o električnoj energiji i Opštih uslova nisu relevantne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
Dakle, u pogledu zahtjeva podnosioca za sprovođenje vještačenja u ovom postupku, koji prijedlog je ponovo iznesen na formalnoj raspravi, kao i u komentrima na izvještaj voditelja postupka, sa obrazloženjem da je za potrebe vođenja krivičnog postupka protiv podnosioca zahtjeva sprovedeno vještačenje po vještaku elektrotehničke struke s ciljem utvrđivanja postojanja neovlašćene potrošnje električne energije, potrebno je istaći da to nije dokaz koji bi osporio primjenu Opštih uslova, a koji bi oslobodio podnosioca zahtjeva od obaveze plaćanja neovlašćeno preuzete električne energije. Naime, potrebno je najprije istaći da se preuzeta električna energija sa mreže može utvrditi samo ispravnim mjerenjem, pa je za slučaj neovlašćene potrošnje električne energije, način utvrđivanja količina tako preuzete električne energije strogo propisan odredbama Opštih uslova, budući da preuzeta električna energija nije pravilno izmjerena, usljed preduzimanja neovlašćenih radnji. Pošto je izostalo ispravno mjerenje, količina tako preuzete električne energije se može utvrditi samo na osnovu propisa, odnosno odredbi člana 89. – 92. Opštih uslova. Navedene odredbe upravo ne dopuštaju nikakve improvizacije, pa čak ni bilo kakva vještačenja po tom pitanju, u pogledu pokušaja utvrđivanja stvarnih količina neovlašteno preuzete električne energije, budući da je to s jedne strane nemoguće, a s druge bi otvorilo mogućnost brojnih manipulacija i zloupotreba u praksi. Zbog toga bi utvrđivanje količina utrošene električne energije u slučaju neovlašćene potrošnje putem vještačenja bilo u suprotnosti sa navedenim odredbama Opštih uslova. Iz navedenih razloga, nije se mogao prihatiti prijedlog podnosioca zahtjeva iznesen na formalnoj raspravi, kojim je predlagao izvođenje dokaza putem vještačenja, kao ni u komentarima podnesenim na izvještaj voditelja postupka.
U pogledu načina na koji je izvršen obračun neovlašćene potrošnje, utvrđeno je da je isti pravilno sačinjen, odnosno da je sačinjen u skladu sa odredbama Opštih uslova. S obzirom da se radi o vidu neovlašćene potrošnje iz odredbe člana 89. stav 1. tačka v) Opštih uslova, obračunska snaga je utvrđena na osnovu odredbe člana 91. stav 2. tačka a) podtačka 2. Opštih uslova, odnosno kao proizvod dozvoljenog strujnog opterećenja provodnika preko kojeg je izvršena neovlašćena potrošnja i nominalnog napona, te je ista utvrđena u iznosu od 15,916 kW (1,73x400Vx23A). Ukupna količina neovlašćeno utrošene električne energije je, primjenom odredbe člana 91. stav 2. tačka v) podtačka 1 i 2. Opštih uslova, utvrđena kao proizvod obračunske snage, broja dana u mjesecu i broja časova u periodu neovlašćene potrošnje. Na ovako utvrđenu količinu električne energije je primijenjena cijena definisana odredbom člana 92. stav 2. tačka b) Opštih uslova, odnosno cijena za kupce iz kategorije ostala potrošnja na niskom naponu, veći dnevni tarifni stav, za jednosmjenski rad, jer na objektu nije bilo istaknuto radno vrijeme.
S obzirom na činjenicu da nije utvrđeno kada su počinjene neovlašćene radnje na priključnom vodu, odnosno da u prethodnom periodu od godinu dana nije bilo kontrola onog dijela priključka na kojem su izvršene neovlašćene radnje, protivna strana je za obračun neovlašćeno utrošene električne energije pravilno odredila period od godinu dana, tj. period od 13.04.2016-12.04.2017. godine, a na osnovu odredbe člana 90. stav 3. Opštih uslova. Imajući u vidu navedenu odredbu, nije se mogao prihvatiti prijedlog podnosioca zahtjeva iznesen u komentarima na izvještaj voditelja postupka da se period obračuna neovlašćene potrošnje odredi u trajanju od 61 dan, i to od 11.02.2017. godine, kada je održano svadbeno veselje, pa do 12.04.2017. godine, kada je kontrolom mjernog mjesta utvrđena neovlašćena potrošnja. Ovim prijedlogom podnosilac zahtjeva u stvari još jednom priznaje i potvrđuje postojanje neovlašćene potrošnje.
Primjenom naprijed navedenih parametara, ukupan iznos naknade po osnovu neovlašćene potrošnje električne energije je utvrđen u iznosu od 9.950,70 КM u formi obračuna neovlašćeno utrošene električne energije od broj 1630/17 u iznosu od 13.04.2017. godine, na koji iznos je glasio i račun broj 9000076864 od 20.04.2017. godine.
Obračun neovlašćeno utrošene električne energije je sačinjen u skladu sa naprijed navedenim odredbama Opštih uslova, a Opšti uslovi su doneseni na osnovu člana 23. alineja 6. i odredbe člana 74. Zakona o električnoj energiji. Odredbom člana 74. Zakona o električnoj energiji utvrđeno je šta je predmet regulisanja Opštih uslova, odnosno taksativno je utvrđeno koji odnosi treba da se urede Opštim uslovima. Između ostalog, odredbom člana 74. tačka 12. Zakona o električnoj energiji jasno je propisano da se Opštim uslovima uređuje način utvrđivanja količine i snage neovlašćeno utrošene električne energije, kao i način obračuna i naplate neovlašćeno utrošene električne energije. Za utvrđivanje obaveze plaćanja iznosa neovlašćeno preuzete električne energije u skladu sa navedenim odredbama Opštih uslova je relevantna činjenica, da je izvršena potrošnja električne energije bez mjernih uređaja ili mimo njih. Obračunom neovlašćeno preuzete električne energije se ustvari utvrđuje količna električne energije u skladu sa propisima, budući da količina preuzete električne energije nije izmjerena uslijed preduzimanja neovlašćenih radnji. U ovom slučaju količina preuzete električne energije je utvrđena na osnovu odredbi 89. – 92. Opštih uslova, u formi obračuna neovlašćeno utrošene električne energije.
U pogledu navoda podnosioca iznesenim u komentarima na izvještaj voditelja postupka da je u krivičnom postupku nadležni sud donio oslobađajuću presudu, te da je u od strane Okružnog tužilaštva u Bijeljini podnesena žalba, čime presuda nije postala pravosnažna i nije korišćena kao dokaz u ovom postupku rješavanja spora, potrebno je istaći da i u situaciji da je navedena presuda postala pravosnažna, da ovo nije dokaz koji bi osporio primjenu odredbi Opštih uslova koje se odnose na utvrđivanje količine neovlašćene potrošnje električne energije. Tvrdnja podnosioca da nije preduzimao neovlašćene radnje na mjernom mjestu nije bila relevantna za odlučivanje o zahtjevu podnosioca, već je od značaja za utvrđivanje krivične odgovornosti u postupku pred nadležnim sudom. Odredbe Opštih uslova, kao odredbe materijalnopravnog karaktera, ne propisuju da je utvrđivanje identiteta lica koje je preduzimalo neovlašćene radnje na mjernom mjestu odlučna činjenica za utvrđivanje neovlašćene potrošnje i sačinjavanje obračuna neovlašćeno preuzete električne energije sa mreže. Zbog toga je od značaja za odlučivanje, neophodno utvrditi činjenicu da električna energije nije pravilno izmjerena usljed preduzimanja neovlašćenih radnji na mjernom mjestu, što je u ovom slučaju na osnovu izvedenih dokaza nesumnjivo utvrđeno. Takođe, neutvrđivanje krivične odgovornosti iz bilo kog razloga, ne oslobađa podnosioca zahtjeva od obaveze da plati količinu neovlašteno preuzete električne energije na svom mjernom mjestu, koja je utvrđena na osnovu navedenih odredbi Opštih uslova, budući da je ta energija neovlašćeno preuzimana sa elektrodistributivne mreže za potrebe napajanja električnom energijom njegovog objekta.
Nije se mogao prihvatiti ni prijedlog punomoćnika podnosioca zahtjeva iznesen u komentarima, da se naloži nastavak formalne rasprave u cilju daljeg izvođenja dokaza, radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, budući da je potpuno i pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje, nastavak formalne rasprave bi predstavljao nepotrebno odugovlačenje postupka, što bi bilo u suprotnosti sa odredbom člana 7. i člana 14. Zakona o opštem upravnom postupku. Naime, na osnovu prikupljene dokumentcije u ovom sporu, kao i izvedenih dokaza na formalnoj raspravi, nesporno je utvrđeno postojanje neovlašćene potrošnje na mjernom mjestu podnosioca zahtjeva, tako da ne postoje razlozi za održavanje nove formalne rasprave u ovom sporu.
Imajući u vidu naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje, kao i navedeni pravni osnov, utvrđeno je da je zahtjev podnosioca u vezi sa osporavanjem obračuna neovlašćene potrošnje u iznosu od 9.950,70 КM u cjelosti neosnovan, kako je odlučeno tačkom 1. dispozitiva rješenja.
S obzirom da je nepovoljno riješen zahtjev podnosioca, odnosno da je isti odbijen kao neosnovan, tačkom 2. dispozitiva ovog rješenja, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove, koje je eventualno imala u ovom postupku, a na osnovu odredbe člana 27. stav 2. Zakona o električnoj energiji, kako je odlučeno tačkom 2. dispozitiva rješenja.
Pravna pouka zasniva se na odredbi člana 25. stav 2. Zakona o energetici (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 49/09) i odredbama člana 5. i 15. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 109/05 i 63/11).
Pravna pouka:
Ovo rješenje je konačno. Protiv ovog rješenja može se pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.
Predsjednik
Vladislav Vladičić