Broj: 01-252-23/14/R-67-11
Datum: 17.01.2018.
Na osnovu odredbi člana 29. stav 3. Zakona o energetici ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 49/09), člana 190. stav 1. i 2, a u vezi sa članom 243. Zakona o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 13/02, 87/07 i 50/10), člana 8. stav 4. Zakona o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 39/13, 108/13 i 79/15) i člana 20. Pravilnika o izdavanju sertifikata za proizvodno postrojenje koje proizvodi električnu energiju iz obnovljivih izvora energije ili u efikasnoj kogeneraciji ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 112/13 i 60/16), odlučujući u ponovljenom postupku o zahtjevu privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić, za izdavanje sertifikata za proizvodno postrojenje Mala hidroelektrana "Ilomska", Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske, na 67. redovnoj sjednici, održanoj 17.01.2018. godine, u Trebinju, donijela je
R J E Š E NЈ E
1. ODBIJA SE Zahtjev za izdavanje sertifikata za proizvodno postrojenje Mala hidroelektrana "Ilomska" koje koristi obnovljivi izvor energije broj 104/14 od 08.05.2014. godine, lociranom na k.č. br. 11/79-2 i br. 11/79-3 k.o. Benići, br. 5/7-2 k.o. Đenići i br. 1/1 i 923 k.o. Korićani, Opština Kneževo, privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić, kao neosnovan.
2. PONIŠTAVA SE Rješenje o izdavanju sertifikata za proizvodno postrojenje Mala hidroelektrana "Ilomska", kojim se potvrđuje da proizvodi električnu energiju koristeći obnovljivi izvor energije, broj 01-252-12/14/R-105-66 od 31.03.2015. godine.
3. Ovo rješenje je konačno i objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srpske" i na internet stranici Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske.
O b r a z l o ž e nj e
Postupajući po Zahtjevu za izdavanje sertifikata za proizvodno postrojenje Mala hidroelektrana "Ilomska" koje koristi obnovljivi izvor energije broj 104/14 od 08.05.2014. godine, lociranom na k.č. br. 11/79-2 i br. 11/79-3 k.o. Benići, br. 5/7-2 k.o. Đenići i br. 1/1 i 923 k.o. Korićani, Opština Kneževo, privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske (u daljem tekstu: Regulatorna komisija) je, na 105. redovnoj sjednici, održanoj 31.03. 2015. godine, u Trebinju, donijela Rješenje o izdavanju sertifikata za proizvodno postrojenje Mala hidroelektrana "Ilomska", kojim se potvrđuje da proizvodi električnu energiju koristeći obnovljivi izvor energije, broj 01-252-12/14/R-105-66 od 31.03.2015. godine. Ovo rješenje je konačno i pravosnažno.
U ponovljenom postupku po ovom zahtjevu Regulatorna komisija je donijela Rješenje broj 01-252-19/14/R-47-124 od 12.05.2017. godine, kojim je odbijen Zahtjev za izdavanje sertifikata za proizvodno postrojenje Mala hidroelektrana "Ilomska" koje koristi obnovljivi izvor energije broj 104/14 od 08.05.2014. godine (u daljem tekstu: zahtjev), lociranom na k.č. br. 11/79-2 i br. 11/79-3 k.o. Benići, br. 5/7-2 k.o. Đenići i br. 1/1 i 923 k.o. Korićani, Opština Kneževo, privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić, kao neosnovan, te je poništeno Rješenje o izdavanju sertifikata za proizvodno postrojenje Mala hidroelektrana "Ilomska", kojim se potvrđuje da proizvodi električnu energiju koristeći obnovljivi izvor energije, broj 01-252-12/14/R-105-66 od 31.03.2015. godine. U upravnom sporu protiv Rješenja broj 01-252-19/14/R-47-124 od 12.05.2017. godine, Okružni sud u Trebinju je donio Presudu broj 15 0 003507 17 U od 18.12.2017. godine, a koja je u Regulatornoj komisiji zaprimljena dana 03.01.2018. godine. Navedenom presudom je tužba privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić od 20.06.2017. godine uvažena i poništeno je rješenje Regulatorne komisije broj 01-252-19/14/R-47-124 od 12.05.2017. godine.
Na osnovu odredbe člana 50. Zakona o upravnim sporovima Regulatorna komisija je ponovo razmotrila cjelokupan spis predmeta i donijela novo rješenje u ovoj upravnoj stvari u propisanom roku od 30 dana. Prilikom donošenja novog rješenja Regulatorna komisija je, uvažavajući pravna shvatanja suda u pogledu postupka, ocijenila da je neophodno u novom rješenju dodatno obrazložiti činjenični osnov i ocjenu dokaza, za koje je Regulatorna komisija naknadno saznala, a koji su postojali i u vrijeme donošenja rješenja broj 01-252-12/14/R-105-66 od 31.03.2015. godine, kako bi se izbjegle sve pravne dileme u pogledu pravnog osnova za ponavljanje postupka i donošenje novog rješenja.
Naime, u februaru 2017. godine Regulatorna komisija je došla do informacije da je presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 016452 15 U od 02.03.2016. godine poništeno rješenje o izdavanju ekološke dozvole za Malu hidroelektranu ''Ilomska''. U cilju provjere ove informacije Regulatorna komisija je, aktom broj 01-646-4/16 od 24.02.2017. godine, od Okružnog suda u Banjoj Luci zatražila dostavu navedene presude. Okružni sud u Banjoj Luci je, aktom broj 11 0 U 016452 15 U od 27.02.2017. godine, a koji je u Regulatornoj komisiji zaprimljen 03.03.2017. godine, potvrdio da je ovaj sud, dana 02.03.2016. godine, donio presudu u predmetu broj 11 0 U 016452 15 U, kojom je poništeno Rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Banja Luka broj 15.04-96-18/15 od 19.03.2015. godine kojim se investitoru ''Eling M.H.E.'' male hidroelektrane d.o.o. Teslić izdaje ekološka dozvola za Malu hidroelektranu ''Ilomska'', a koja je postala pravosnažna danom donošenja, te da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom Republike Srpske po vanrednom pravnom sredstvu. Nakon ovoga, Regulatorna komisije je zatražila od Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Banja Luka, kao tužene strane u upravnom sporu i privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić, kao zainteresovanog lica u sporu pred Okružnim sudom u Banjoj Luci, dostavljanje navedene presude. Dana 14.03.2017. godine privredno društvo "ELING MHE" D.O.O. Teslić je dostavilo Regulatornoj komisiji dopis broj 049-017 od 09.03.2017. godine kojim je, u pisanoj formi, obavijestilo Regulatornu komisiju kako slijedi: ''Nakon zaprimanja navedene presude mi smo kontaktirali Ministarstvo za prostorno uređenje i oni su nas obavijestili da su uputili zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke što smo i mi učinili putem našeg zastupnika, te da se sačeka konačna odluka Vrhovnog suda Republike Srpske. Pošto mi još čekamo odluku Vrhovnog suda RS kao i tuženo Ministarstvo za prostorno uređenje, odmah nakon konačne odluke ćemo postupiti po rješenju Vrhovnog suda u Banja Luci i o tome ćemo Vas blagovremeno obavijestiti.''. Podnosilac zahtjeva je uz navedeni akt dostavio i fotokopiju presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 016452 15 U od 02.03.2016. godine ovjerenu od strane notara dana 09.03.2017. godine.
Imajući u vidu naprijed navedeno, utvrđeno je da je Okružni sud u Banjoj Luci donio presudu, broj 11 0 U 016452 15 U od 02.03.2016. godine, kojom je poništeno Rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Banja Luka broj 15.04-96-18/15 od 19.03.2015. godine, kojim je investitoru ''Eling M.H.E.'' male hidroelektrane d.o.o. Teslić izdata ekološka dozvola za Malu hidroelektranu ''Ilomska''. Ova presuda je postala pravosnažna danom donošenja na osnovu odredbe člana 34. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 109/05 i 63/11). Okružni sud u Banjoj Luci je postupanje nadležnog organa i obrazloženja odluke o izdavanju ekološke dozvole ocijenio nepravilnim i nezakonitim, te je iz tih razloga i poništio predmetno rješenje. Poništenjem ekološke dozvole, poništene su i sve pravne posljedice koje je proizveo ovaj upravni akt, u smislu odredbe člana 254. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku i člana 50. Zakona o upravnim sporovima, Putem ove presude Regulatorna komisija je došla do saznanja o novim činjenicama, koje su postojale u vrijeme donošenja rješenja Regulatorne komisije broj 01-252-12/14/R-105-66 od 31.03.2015. godine, a koje se odnose na ispunjenje kriterijuma u pogledu zaštite životne sredine, te uslijed kojih se nije moglo donijeti ovo rješenje, niti se mogla izdati ekološka dozvola.
Kako se u presudi ističe, u vrijeme provođenja postupka za donošenje poništene ekološke dozvole je postojala činjenica da se snaga proizvodnog postrojenja Mala hidroelektrana "Ilomska" na rijeci Ilomskoj povećala sa 0,22 MW na 4,8 MW, i to isključivo kao posljedica postupanja podnisoca zahtjeva suprotno izdatoj građevinskoj dozvoli i drugim aktima kojima je odobreno građenje objekta snage 0,22 MW. Ovakvo postupanje investitora je dovelo do značajnih odstupanja, odnosno izmjena u pogledu snage postorojenja, a zbog čega je, prema presudi Okružnog suda u Banjoj Luci, trebalo, na osnovu imperativne odredbe člana 63. stav 2. Zakona o zaštiti životne sredine ("Službeni glasnik Republike Srpske'', 71/12), zbog značajne promjene u projektima energetskih postrojenja, pribaviti procjenu uticaja na životnu sredinu.
Kako se u presudi Okružnog suda ističe, u ovom slučaju se zaista radilo o značajnoj promjeni u projektu energetskog postrojenja imajući u vidu da je instalisana snaga povećana za 0,22 MW na 4,8 MW (22 puta u odnosu na prvobitnu), pri čemu je do odstupanja došlo isključivo zbog samovoljnog postupanja investitora suprotno izdatim dozvolama, te je stoga utvrđeno da je investitor trebao sprovesti procjenu uticaja i pribaviti Studiju uticaja na životnu sredinu za Malu hidroelektranu ''Ilomska''. Suprotno, u ovom slučaju, nisu, na zakonit način, utvrđeni uslovi koji se odnose na zaštitu životne sredine, kako u fazi gradnje, tako i u fazi eksploatacije navedene hidroelektrane.
Dakle, putem navedene presude Okružnog suda Regulatorna komisija je došla do saznanja o novim činenicama, koje su postojale i u vrijeme donošenja rješenja Regulatorne komisije iz 2014. i 2015. godine, a koje je sud utvrdio u presudi u pogledu postupanja podnosioca zahtjeva i nadležnih organa, kao što su velika odstupanja u pogledu instalisane snage objekta suprotno izdatim dozvolama, kao i o nezakonitim odlukama u pogledu sprovođenja Studije o procjeni uticaja, a što je u uticalo na ponašanje investitora prilikom izvođenja radova na predmetnom objektu u pogledu zaštite životne sredine, kao i u pogledu propisanih i definisanih mjera zaštite životne sredine pri radu postrojenja. Naime, iz presude Okružnog suda u Banjoj Luci Regulatorna komisije je došla do saznanja da je podnosilac zahtjeva bio u obavezi da sprovede procjenu uticaja i pribavi Studiju uticaja na životnu sredinu, a na osnovu odredbi Zakona o zaštiti životne sredine. U skladu sa odredbama pomenutog zakona, upravo se u ovakvim situacijama u postupku donošenja studije, samom studijom definišu uslovi koje investitor mora da ispuni u pogledu zaštite životne sredine, kako u fazi građenja objekta, tako i u fazi korišćenja objekta, te se, faktički, ti uslovi pretoče i u samu ekološku dozvolu. S obzirom na saznanje o činjenici da nisu, u skladu sa zakonom, utvrđeni uslovi koji se odnose na zaštitu životne sredine, to ova saznanja svakako predstavljaju nove činjenice, koje su, kako je to u presudi utvrdio Okružni sud u Banjoj Luci, postojale ne samo u periodu prvobitnog odlučivanja Regulatorne komisije po zahtjevu podnosioca u 2014. i 2015. godini, već i mnogo ranije, počevši od 2010. godine. Uzimajući u obzir navedeno i analizirajući i cijeneći sve dokaze, uključujući i naprijed navedene dokaze do kojih je Regulatorna komisija došla na osnovu presude Okružog suda u Banjoj Luci, može se, bez ikakve sumnje, zaključiti da podnosilac u trenutnku podnošenja zahtjeva, odnosno odlučivanja o zahtjevu nije raspolagao sa potrebnim dokumentima, odnosno nije na zakonit način uredio pitanje zaštite životne sredine, niti je imao na zakonit način definisane obaveze koje mora ispunjavati u pogledu zaštite životne sredine. Ovi uslovi svakako dobijaju na značaju, ako se ima u vidu da se u ovom slučaju radi o objektu koji električnu energiju proizvodi koristeći energiju vodotoka rijeke Ilomske kao obnovljivi izvor energije, te da se, kako je to odredbom člana 8. stav 1. Zakona o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji definisano, sertifikat izdaje za ona postrojenja u kojima se električna energija proizvodi korišćenjem obnovljivih izvora energije na ekonomski primjeren način i uz zaštitu životne sredine. Naime, zbog postupka podnosioca zahtjeva u pogledu promjene instalisane snage, postupanje podnosioca u pogledu zaštite životne sredine i u fazi građenja i u fazi eksploatacije predmetne hidroelektrane nije bilo uopšte definisano na zakonit način, te je nesumnjivo utvrđeno da podnosilac nije ni prije ispunjavao kriterijume u pogledu zaštite životne sredine.
Bitno je napomenuti da Presuda broj 11 0 U 016452 15 U od 02.03.2016. godine Okružnog suda u Banjoj Luci, nije činjenica koja je bila osnov za ponavljanje postupka, već je putem ove presude Regulatorna komisija došla do saznanja o novim činjenicama i dokazima koji su postojali i u vrijeme podnošenja zahtjeva podnosioca i u vrijeme donošenja odluke Regulatorne komisije u 2015. godini, a kako je to naprijed detaljeno pojašnjeno. Dakle, o postojanju novih činjenica koje su postojale u vrijeme odlučivanja o zahtjevu se naknadno saznalo, a da su navedene činjenice bile poznate i utvrđene u ranijem postupku, nesumnjivo bi to dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, odnosno sertifikat za ovo proizvodno postrojenje ne bi bio izdat usljed neispunjavanja propisanih uslova zaštite životne sredine, kao i nepostojanja ekološke dozvole. Uslovi zaštite životne sredine su od presudnog značaja za izdavanje sertifikata, budući da je osnovna funkcija sertifikata, da potvrdi da proizvodno postrojenje proizvodi električnu energiju iz obnovljivih izvora uz ispunjenje svih uslova zaštite životne sredine. Nadalje, bitno je naglasti da se do saznanja o novim činjenicama došlo na osnovu presude Okružnog suda u Banjoj Luci, odnosno iz obrazloženja navedene presude. Zbog naknadnog saznanja, putem presude Okružnog suda u Banjoj Luci, za nove činjenice da je instalisana snaga ovoga proizvodnog postrojenja povećana sa 0,22 MW na 4,8 MW, te da, suprotno Zakonu o zaštiti životne sredine, nije izrađena Studija o procjeni uticaja, te samim time nisu ni određeni uslovi u pogledu zaštite životne sredine za navedeno postrojenje, te svakako i činjenice da za navedeno postrojenje ne postoji ekološka dozvola, znači da nisu postojali validni dokazi o ispunjenju kriterijuma u pogledu zaštite životne sredine, odnosno o proizvodnji električne energije uz primjenu mjera zaštite životne sredine propisanih u skladu sa zakonom, to nove činjenice, koje su postojale u vrijeme prvobitnog odlučivanja o zahtjevu podnosioca, predstavljaju valjan razlog za ponavljanje postupka po Zahtjevu za izdavanje sertifikata za proizvodno postrojenje Mala hidroelektrana "Ilomska" na rijeci Ilomskoj, instalisane snage 4,8 MW, broj 104/14 od 08.05.2014. godine, privrednog društva "ELING MHE" D.O.O. Teslić, propisan odredbom člana 234. tačka 1. Zakona o opštem upravnom postupku.
Pored navedenog, presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 016452 15 U od 02.03.2016. godine je pravosnažna i izvršna u smislu odredbe člana 34. Zakona o upravnim sporovima i ova presuda je, kao takva, pravno obavezujuća u smislu odredbe člana 3. Zakona o upravnim sporovima. Obavezujuća snaga i pravne posljedice presude u upravnom sporu se odnose, kako na stranke, tužioca i tuženog, te zainteresovana lica, tako i na sve javne organe i institucije, a posebno one koji su, u okviru zakonom propisane nadležnosti, donosili pojedinačne upravne akte, na osnovu dokazne podloge, koju je činio i poništeni upravni akt. Obaveznost presude u upravnom sporu, u smislu odredbe člana 3. Zakona o upravnim sporovima, je jednaka obaveznosti presude u krivičnim i imovinskim stvarima, te se navedena presuda u ovoj upravnoj stvari mora dosljedno poštovati. U ovom slučaju, poništeni upravni akt u upravnom sporu, pravno ne postoji, te su svi drugi organi, pa i Regulatorna komisija, dužni da se ravnaju prema pravosnažnoj sudskoj presudi i dužni su da prema njoj i njenim posljedicama, usaglase svoje akte i odluke. U suprotnom bi se radilo o nezakonitom postupanju.
Konačno, potrebno je razložno zaključiti da se u ovom slučaju ne radi o pravnom formalizmu koji ne bi odražavao suštinu primjene propisa. Naime, nesporno je da postoji nadležni organi koji se bave zaštitom životne sredine, kao i inspekcijski organi koji nadziru faktičko stanje u pogledu sprovođenja mjera zaštite životne sredine, pri čemu bi moglo biti svrsishodno i ''tolerisanje'' i usputno otklanjanje određenih nedostataka i nezakonitosti u skladu sa zakonom. Međutim, nedostatak zakonom utvrđenog kriterijuma, obezbjeđenja uslova zaštite životne sredine, za proizvodnju električne energije iz obnoviljvih izvora, za izdavanje sertifikata koji to upravo treba da potvrdi i ostvarivanje prava na podsticaj, je od odlučnog značaja sa stanovišta vršenja nadležnosti i donošenje odluka Regulatorne komisije. Bez ispunjenja navedenog kriterijuma izgubio bi se osnovni smisao proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora u smislu smanjenja globalnog nivoa zagađenja i ugroženosti životne sredine, te bi se sredstva iz sistema podsticaja, protivno zakonu usmjeravala prema investitorima koji ne ispunjavaju zakonom propisane uslove, čime bi se u suštini u krajnjoj liniji omogućilo pribavljanje protivpravne imovinske koristi pojedinim investitorima.
Na osnovu odredbe člana 8. stav 1. Zakona o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji i odredbe člana 6. stav 1. tačka b. Pravilnika o izdavanju sertifikata za proizvodno postrojenje koje proizvodi električnu energiju iz obnovljivih izvora energije ili u efikasnoj kogeneraciji (u daljem tekstu: Pravilnik o sertifikatu), jedan od ključnih kriterijuma za izdavanje sertifikata za proizvodno postrojenje je kriterijum koji se odnosi na zaštitu životne sredine, odnosno posjedovanje ekološke dozvole i drugih akata definisanih Zakonom o zaštiti životne sredine. Odredbom člana 6. stav 1. tačka a. Pravilnika o izdavanju sertifikata, takođe, je propisano da je kriterijum za izdavanje sertifikata i posjedovanje dozvole za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije. Navedene odredbe nesumnjivo potvrđuju da ekološka dozvola i drugi akti definisani Zakonom o zaštiti životne sredine u postupku pred Regulatornom komisijom, predstavljaju dokaznu podlogu za utvrđivanje činjenice o ispunjenosti kriterijuma za izdavanje sertifikata, kako bi se mogao izdati sertifikat za proizvodno postrojenje. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe o zaštiti životne sredine, kao bitnog uslova za izdavanje sertifikata za proizvodno postrojenje, Regulatorna komisija zasigurno ne bi ni izdala ovaj sertifikat da su naprijed navedene činjenice, za koje se naknadno saznalo, bile poznate, u vrijeme odlučivanja o zahtjevu podnosioca za izdavanje sertifikata. S obzirom na navedeno nesporno je da su ispunjeni uslovi za ponavljanje ovoga postupka u smislu odredbe člana 234. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku, te je nakon ponovnog razmatranja spisa, a na osnovu navedenog činjeničnog i pravnog osnova, odlučeno da se Zahtjev za izdavanje sertifikata za proizvodno postrojenje Mala hidroelektrana "Ilomska" na rijeci Ilomskoj, instalisane snage 4,8 MW, broj 104/14 od 08.05.2014. godine, odbije kao neosnovan, kao u tački 1. dispozitiva ovoga rješenja.
Dakle, u ovom slučaju je, u ponovljenom postupku, na osnovu činjenica koje su postojale u vrijeme odlučivanja, ali se za njih naknadno saznalo, nesumnjivo utvrđeno da podnosilac zahtjeva nije ispunjavao kriterijume zaštite životne sredine. Da su te činjenice bile poznate Regulatornoj komisiji u vrijeme izdavanja sertifikata, zasiguno ovaj sertifikat ne bi bio ni izdat, budući da bi to bilo protivzakonito, pošto je sertifikat u funkciji dokaza da proizvodno postrojenje proizvodi električnu energiju iz obnovljivog izvora uz ispunjenje svih zakonom propisanih uslova zaštite životne sredine. Zbog toga je bilo neophodno, u ponovljenom postupku, poništiti i rješenje o izdavanju sertifikata za ovo proizvodno postrojenje, na osnovu odredbe člana 243. Zakona o opštem upravnom postupku, budući da su pravne posljedice poništavanja rješenja, kao i oglašavanja rješenja ništavnim jasno propisane odredbom člana 254. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku, kojom je utvrđeno da se poništavanjem rješenja poništavaju i sve pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo.
S obzirom na naprijed navedeno činjenični i pravni osnov, u ovom slučaju je trebalo poništiti Rješenje o izdavanju sertifikata za proizvodno postrojenje Mala hidroelektrana ''Ilomska'' na rijeci Ilomskoj, broj 01-252-12/14/R-105-66 od 31.03.2015. godine, jer ovo proizvodno postrojenje od početka nije ispunjavalo propisane kriterijume u pogledu zaštite životne sredine, a na osnovu odredbe člana 243. Zakona o opštem upravnom postupku, te je odlučeno kao u tački 2. dispozitiva ovoga rješenja.
Tačka 3. dispozitiva ovoga rješenja zasniva se na odredbi člana 25. stav 1. Zakona o energetici ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 49/09), s obzirom na konačnost, te na odredbi člana 20. stav 3. istog zakona i odredbi člana 20. stav 2. alineja 5. Statuta Regulatorne komisije za energetiku Republike Srpske - Prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 6/10), s obzirom na objavljivanje.
Pravna pouka zasniva se na odredbi člana 25. Zakona o energetici i odredbama člana 5. i 15. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 109/05 i 63/11).
Pravna pouka: Ovo rješenje je konačno. Protiv ovoga rješenja može se pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.
Predsjednik
Vladislav Vladičić
Links:
[1] http://stari.reers.ba/lat/taxonomy/term/12